Noćas je praznik kave

Onako lijepo ispunja njezin miris dom
Kao u reklami
Kad žena skuha, muž popije, poljube se
A djevojčici namigne dečko s ekrana i pomiriše
Njezin oblak koji se izvija iz šalice.
Ona napravi facu
Iznenadila se.
Koliko poljubaca. Fer, sasvim fer.
Tolik udaraca, fer, sasvim fer.
Tako se radi kava, omjer slatkog i aromatskog
Omjer gorčine, ali i težine.
Njezin teški talog i dubina koju savršeno mrzim
Kao i sve dubine.
Pijem je s vrha, splašnjavam od opisa
Koji me vuče
I od umora koji se zove umor.
Na nekoj sredini između kraja i položaja u kojem nema
Zlata, nema ničega posebnog, u tom čekanju da se pojavi dan.