PROMJENE U TOKU DANA

Tako dugo dok sam još sam, samo sam još ja.
Tako dugo dok sam još među znancima, još sam znanac.
Ali čim uđem među nepoznate – čim stupim na ulicu – na ulicu izlazi pješak.
Kad ulazim u tramvaj – u tramvaj ulazi putnik.
Kad ulazim u draguljarnicu – u draguljarnicu ulazi gospodin.
Kad guram kolica za kupovanje samoposlugom – to mušterija
gura kolica za kupovanje samoposlugom.
Kad ulazim u robnu kuću – to čovjek raspoložen da kupuje ulazi u robnu kuću.
Onda prolazim pored djece – a djeca vide odraslog kako prolazi pokraj njih.
Onda ulazim u zabranjenu zonu – a čuvari vide nezaposlenog
kako ulazi u zabranjenu zonu.
Onda vidim kako djeca u zabranjenoj zoni bježe od mene – i postajem čuvar
jer su u zonu ušli nezaposleni.
Onda sjedim u predsobljima kao molitelj.
Onda pišem svoje ime na stražnjoj strani pisma kao pošiljatelj.
Onda ispisujem potvrdu kao sretnik.
Kad me onda upitaju za »Crni put« - postajem ovdašnji.
Kad onda vidim nevjerojatno – postajem svjedok.
Kad onda uđem u crkvu – postajem laik.
Kad onda ne odem s mjesta nesreće – postajem znatiželjnik.
Kad onda ne znam za » Crni put« - opet sam jedan koji ne zna za »Crni put«.
Tek što pojedem – već mogu kazati: mi potrošači!
Tek što mi nešto ukradu – već mogu kazati: mi posjednici!
Tek što predam osmrtnicu – već mogu kazati: mi žalovatelji!
Tek što uđem u svemir – mogu kazati: mi ljudi!
Čitam roman u ilustriranom časopisu – i postajem jedan od milijuna.
Ne ispunjavam svoje dužnosti prema društvu – i već sam građanin.
Ne bježim od strke – i već sam buntovnik.
Dižem oči s romana i gledam ljepotu sučelice 
– i postajemo dvoje među milijunima.
Onda netko ne izlazi iz jurećeg vlaka – netko?Putnik.
Onda netko govori bez akcenta – netko? Ovdašnji.
Onda se netko nađe nasuprot – i postaje susjed.
Onda netko više ne igra sam sa sobom – i postaje protivnik.
Onda netko postaje u sobi sobni starješina.
Onda se netko došulja iz žbunja u parku i postaje sumnjivo lice.
Onda netko o kom govore postaje predmet razgovora.
Onda nekog prepoznaju na fotografiji i on postaje X.
Onda se netko uputi u prirodu – netko? Lutalica.
Kad odjednom preda mnom zakoči automobil – ja sam prepreka.
Onda me netko vidi u mraku – i postajem netko u mraku.
Kad me onda promatraju kroz dalekozor – postajem objekt.
Onda se spotiče o mene – i postajem tijelo.
Kad onda nagaze na mene – ja sam nešto meko.
Onda me umotaju u nešto – i postajem sadržaj.
Onda shvate da je netko bosonog prošao poljskim putem i da je neki
dešnjak ispalio metak i da je tu ležao netko s krvnom grupom O i da sam,
sudeći po bijednu izgledu, vjerojatno stranac.
Kad me onda nazovu – nazvani ne odgovara.
Kad sam onda dosta daleko od promatrača – objekt je još samo točka.
Kad onda kao promatrač sam nekoga nazovem – nazvani me smatra utvarom.
Onda napokon susrećem znanca i – susretnu se dva znanca.
Onda napokon ostajem sam – i jedan ostaje sam.
Onda sam napokon sam – i netko je sam sa sobom.
Onda sjedam do nekoga u travu – i odjednom sam netko drugi.