Piše: Nataša Škaričić (facebook)

Povodom vijesti da je sudac zadarskog suda pustio na slobodu sedam silovatelja petnaestogodišnje djevojčice, Vedrana Rudan je napisala da bi pobila monstrume koji bi to napravili njezinoj unuci. Prije nego što je zaprijetila hipotetskim silovateljima, Rudan je iskreno i točno rekla da njezino pisanje – bilo čije pisanje – nema nikakvog efekta u ovoj očajnoj zemlji i da bi u neopisivoj tragediji ovakve vrste s riječi prešla na djela. Nije napisala, pa ću ja umjesto nje nadodati, da je to točno čak i kada se čini da nije, i kada tekstovi revoltiranih novinara, blogera ili potpunih amatera s društvenih mreža postanu viralni, pa iz kauča haluciniramo avatare društva „koje se ipak pokreće“.
Ovo je tragična, zauvijek izgubljena zemlja.
Nema kraja primjerima koji to potvrđuju.
Dvadeset su godina, samo koliko ja pamtim, studentice i studenti Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz fakultetskog udžbenika učili da je kod silovanja „nerijedak prešutni pristanak žrtve“; autori tog udžbenika spadaju među takvozvane najuglednije i najutjecajnije ljude u državi. Boli koga kurac za to. Autor rečenice, Vladimir Gruden, je decenijama sudski vještak – boli koga kurac za to koliko je ovakvih slučajeva vještačio. Suci svaki jebeni dan neprekidno oslobađaju krvnike, a zadržavaju žrtve. Sreću imaju one koje završe po medijima, pa ih idioti, koji se boje jedino svog odraza u medijskom ogledalu, na koncu ipak zaštite, ali ih onda još hiljadu puta siluju internetski trolovi ispod klikabilnih novinskih članaka.
Sva ta gamad koja vodi ovu državu nije svjesna koliko je tragično da jedna kolumnistkinja kaže da treba prijeći s riječi na djela. Ili bilo koja javna osoba koja ima prostor u medijima. Rudanica je ekscentrična, Rudanica je vulgarna, ko jebe Rudanicu; Rudanica je – idioti jedni neopisivi – samo simptom agresije iz očaja, koja je već tu, među mnogima. „Društvo“ se pokreće na najgori mogući način, tako da ljudi u samoobrani postaju fizički agresivni: pacijenti prema liječnicima, biciklisti prema pješacima, automobilisti prema biciklistima, klijenti prema socijalnim radnicima, domaći prema turistima, ljubitelji jednog filma prema ljubiteljima drugog, vlasnici pasa prema vlasnicima mačaka, itd. itd. itd., nevažno.
Što je najgore, bilo je neizbježno nakon redaljke nasilnika na vlasti.
Fak dis