Handke možda zaista nije idealan lik da bude proglašen slavodobitnikom, ali malo tko iz naših krajeva ima moralno pravo da mu to predbaci.

Gledao sam svojevremeno nezaboravnu Handkeovu predstavu „Kaspar“ s veličanstvenim Ivicom Vidovićem koji je devedesetih gurnut u zapećak i nakon dvadeset godina nipodaštavanja umro gotovo zaboravljen. Nisam čitao ništa od Handkea osim nekoliko kratkih tekstova, a i to toliko davno da ništa ne mogu reći o njegovom književnom radu, pa ni o tekstovima koje mu danas zamjeraju. Ono što me u ovom slučaju zanima je tko ga je predložio za Nobelovu nagradu?

On je austrijski književnik, pa je to najvjerojatnije učinio netko iz Austrije. Vjerujući kolegama koji o njemu znaju više od mene, Handke je prema austrijskoj okolini bilo obilno i oštro kritičan; to je značajniji dio njegovog književnog i javnog rada nego što se usprotivio sotonizaciji Srba, a ipak ga je netko upravo takvog predložio za prestižno priznanje. Govorio je na Miloševićovom sprovodu? Pa general Gotovina se potpisao među ožalošćene na Miloševićevu osmrtnicu, a ipak su veliki rodoljubi snimili o njemu glorificirajući film.

Odmah mi pada na pamet Goran Babić, autor više od stotine knjiga, vrhunski hrvatski pjesnik, koji se cijelog života borio protiv nacionalizma i podnosio cijenu za to. Po mom sudu je po svemu zaslužio Nobelovu nagradu, ali nema ga tko predložiti. U Beogradu nitko neće jer „nije njihov“, iz Zagreba nitko neće jer „nije više njihov“. Svima je draže da nagradu ne dobije onaj tko ju je zaslužio nego onaj tko im nije po volji. Utoliko

Handke možda zaista nije idealan lik da bude proglašen slavodobitnikom, ali malo tko iz naših krajeva ima moralno pravo da mu to predbaci.