Piše: Marijan Grakalić

Ležerna i dekadenta ljeta blistala su u Monte Carlu tih davnih dana. Savršena elegancija. Lagani sakoi, dobri satovi i kola, kocka s temperamentnim Rusima i izvorna dosjetljivost važna zato jer iz nje nastaju legende iako si ustvari, tek kupovao cvijeće. Neki klinac pitao je dali je buket za princezu ili možda neka maska mr. Bonda na važnom i tajnom zadatku. Uz smiješak rekao si da je to za gospođicu Moneypenny koja je po prirodi skrbna pa onda potajice, da radoznali ne saznaju, kupuješ cvijeće koje joj kuriri mlaznim avionom nose u njezin ured u Londonskom Cambridge Circusu. Moja strina, cvjećarka, mislila je da si u prijašnjem životu bio baštovan. Sudila je to instinktom vrtlarice i tamnom irskom krvlju koju je naslijedila od djeda. ”Ovaj prokleti Englez točno zna kada je kojem cvijeću vrijeme, koje uz što paše, kako se slaže i zašto je trava zelena.” Govorila je to svojim prijateljima iz IRE uredno svaki puta javljajući kako je ‘zloglasni” James Bond u Monacu i da Irska, eto, konačno može ”odahnuti”. Sir Roger nije se ”uhvatio” za tu priču o možebitnom predživotu, no, rekao je kako je njegov otac vjerovao u poštenje, rad, ustrajnost i iskrenost. Dakle, u sve ono što se lako može vidjeti u svakom poštenom engleskom vrtu ili tradicionalnoj okućnici.

Jednostavnost i svijetli talent kakav je posjedovao rijetko niče sam od sebe. Nakon što je imao malu epizodnu ulogu u spektaklu Cezar i Kleopatra, režiser Brian Desmond Hurst pomogao mu je oko glumačkoga studija na Kraljevskoj akademiji. Glumački život prekida vojna služba u iz koje izlazi s činom satnika, a nakon nje teško dobiva uloge u kazalištima u Britaniji. Ipak, zapažen je jer nosi besprijekorne pletene džempere, te igrao Ivanhoea u američkoj tv-seriji snimljenoj po romanu Waltera Scotta. Prvi filmski debi imao je u filmu ”Posljednji put kad sam vidio Pariz” s Elizabeth Taylor i Van Johnsonom, snimljenoga 1954. godine po kratkoj priči ”Babylon Revisited” američkog pisca F. Scotta Fitzgeralda. Prvi veliki uspjeh sir Rogera Moorea bila je serija ”’Svetac” iz 1962. godine u kojoj ga je impresario Lew Grade angažirao da glumi legendarnoga Simona Templara u televizijskoj adaptaciji priče Leslija Charterisa. U sedam godina snimanja i prikazivanja ove popularne tv-serije Moore je postao poznat i u Americi i u Evropi. Nastavak karijere bila je serija The Persuaders u kojoj je glumio lorda Bretta Sinclaira, dok Tonyj Curtis igra njojorčanina Dannyja Wildea. Radi se o dvojici milijunaša koji nastupaju kao par slobodnih tajnih agenata.

James Bond postao je 1973. godine filmom ”Live and Let Die” što su ga producirali Albert R. Broccoli i Harry Saltzman koji su željeli novog upečatljivog glumca za lik tog legendarnoga tajnog agenta iz romana Jana Fleminga nakon Seana Conneryija. Ustvari, producenti su nakon Conneryija prvo mislili za lik Bonda angažirati nekog iz oružanih snaga pa su u vojnim magazinima tiskali anonsu ”Are you 007′. Na to se pobunilo Britansko društvo glumaca. Izbor je pao na kraju na Moore koji je također imao i vojnu karijeru. Tako James Bond sada pije Burbon a ne votku martini kao prije, također, umjesto cigareta puši cigare, totalno je skockan, a u ovom filmu se pojavljuje i prva afro-američka ”Bond djevojka” Rosie Carver koju glumi Gloria Hendry. U Južnoj Africi iz filma su izrezane scene s Gloriom Hendry i Rogerom Mooreom jer je vlada zabranjivala međurasne odnose zbog apartheida. Glavnu ulogu igrao je još 12 godina u šest filmova iz serijala o Jamesu Bondu: Čovjek sa zlatnim pištoljem (1974.), Špijun koji me volio (1977.), Operacija Svemir (1979.), Samo za tvoje oči (1981.), Octopussy (1983.) i Pogled na ubojstvo (1985.). Moore je glumio i u drugim najčešće ratnim ili avanturističkim filmovima: Zlato (1974.), Divlje guske (1977.) ili Morski vukovi (1980.). Od 1991. bio je veleposlanik dobre volje UNICEF-a. No svjetsku slavu stekao je ipak kao neponovljivi tajni agent 007.

Strine i cvjećarnice već dugo vremena nema, a Monte Carlo i dalje blista u onom profinjenijem sjaju Mediterana kakvog ne susrećemo na Jadranu. Možda se u tom gradu jednom ponovo nađe neki dobrodušni tajni agent da priča sa dječacima o ”zabranjenim stvarima” i zanosnim tajnicama koje ga čekaju u hladnim i službenim uredima, koji zna dobro nositi odijelo i voziti sportska kola, i naravno, zna onu tajnu iz naslova, onu – živi i pusti umrijeti.

Zbogom dragi sir Roger. Cvijeće je, ne brinite, već poslano