Domovina niti ne postoji

a što bi vaša domovina
morala da bude moja domovina?
jednom mi je pjesnik Pauletta
pisao o svojoj domovini
u jednom pismu koje se eto
negdje izgubilo
ali je dobro mislio kad je napisao
da domovina niti ne postoji
i da on nema domovine
često smo u nekim premanturskim
predvečerjima
razgovarali o kojekakvim pripadnostima
koje nas za života dopadnu
i tu smo negdje sami sebe tješili
izmišljajući razliku između pripadnosti i pripadanja
i umišljajući si kako nas ne mogu upripadnostiti
jer eto možemo mi svoja pripadanja da smislimo
i svoj jezik možemo da izmislimo
pisci imaju tu privilegiju da niti jeziku ne pripadaju
ako ne žele
Gdje si sad dragi Pauletta?
Nisam bio u Premanturi otkad si otišao
niti naše male neobične i pomalo šašave disidentske grupe
više nema
i ne znam više jesu li oni zalasci sunca u Premanturi
isti kao u ona predvečerja
kad smo ih u našim razgovorima promatrali
prolaznost je sve što za života stvarno posjedujemo
nije to na kraju krajeva niti toliko loše
Pišeš li gore dragi Pauletta?
ima li i tamo tih raznih domovina
i raznih jezika
i raznih razlika
Ima li i gore budala kao u ovom vremenu
i kao na ovom prostoru
ne mora moja domovina da bude
ono što je domovina ovih
Sjećam se jednom smo kod tebe (ako dobro pamtim)
raspravljali cijelo jedno poslijepodne
o tome kako nemaštovito ljudi prevode i tumače riječi
i kako su rječnici i jezikoslovci jezike zatvorili umjesto otvorili
i kako pisci treba da rječotvoruju i rječuju novim riječima
i novim jezicima
i kako pisci treba da izmišljaju jezike
i donesu otvorenost mašte
u zatvorene domovinske svjetove
Dragi moj Pauletta
nedostaješ mi eto
tek da imam nekog
s kim ne moram da imam
ni domovinu
ni jezik
na narod
ni pripadnosti
tek to naše pripadanje maštanju
o svijetu s one strane
zalaska premanturskog sunca …