Cuba libre

Vilo, kako da se skrojimo
u konfekcijsko vreme?
Na bedrima diše ravnica,
u kosi raste šuma.
Sretnemo mudrije
i sve tvrde da
znaju preturiti planine.
A mi smo,vilo,
pratile čoveka
bez suvišnog prtljaga.
Sa jednom kartom i maramicom
stizale tamo gde srce ište.
Voleti sve usred ničeg
razodenuta kao sloboda,
voleti-premetne oblak u put
do doma vilenjaka.