Jedino što vrijedi je ono novo

Tako želi mozak
Umoran od istog gradiva
Ponavljanje nije majka ničega
Možda prošlosti
Ali obećanje novoga
Je neizmjerno ljepše
Početak je najljepši dio života
Tako i trebalo biti
Kaže Jura Stublić
Da je vrijedio samo prvi poljubac
I kaže točno
Kao mataforu primjenjivu na sve
Mlad mjesec je obećanje
A pun okrugao mjesec je čudna pojava
Mnogi ne mogu spavati
Jer je to veliko svjetlo u svojoj kulminaciji
Kojoj prijeti kraj
Završetak neke vrste
Vrijedi osjetiti dah novoga
To traže naše sinapse u mozgu
Svijetle u žurbi napisane
Stranice koje još ne postoje
Ali se naziru
Su najljepše
Knjige
One koje se tek pišu
I nalaze u recimo prvoj četvrtini
Mjeseca
A knjige zalaska sunca
Kakve li su to sjajne knjige također
Ali poanta je da neke knjige mirišu na
Na nastavak
Održavaju sebe živima i živahnima
I mirišu baš kao pupoljci
A neke su guste i nema ničega ležernoga
Ima i akutnih i kroničnih knjiga
Ja sam uvijek za akutne
In medias res
Ne potcjenjuj me shvatit ću što sam
Mislila reći i napisati to
Ali to samo zato jer me vuče novo
Ima pogonske kotače i zapravo sliči na krila ađela
Oni stalno sagorijevaju ta naša krila
Pored kućnih lampi
A mi bismo letjeli
Letjetli u novo
Zaboravljali prošlost
Koprcali bismo se u svježini koja izvire
Stalno
Dobra knjiga je to
Izvor
Najljepša pojava na zemlji.