Jelena Lengold: ZAMISLI

ZAMISLI

Zamisli da se sada pokvari ovaj lift
i da moraš da razgovaraš sa mnom
zamisli samo
tvoj skamenjeni pogled počinje da me traži
tvoja zategnuta leđa najednom napušta snaga
zamisli da moraš okrenuti glavu k meni
zamisli da lift napravi jedan preteći krc i klang
pružio bi tu stisnutu ruku i potražio me u mraku
bila bi ledena i pomalo bi drhtala, tvoja ruka
i ništa ne bi vredelo što napolju sija sunce
i što te automobil čeka u garaži
bio bi zarobljen, a to je jedino istinsko stanje
i ti bi bio spreman da saslušaš bilo šta
jer ima takvih trenutaka
kad se ti ne pitaš baš ništa
i kad nemaš izbora
zamisli da tvoje cipele više nemaju značaja
još manje tvoja kravata
tvoja glečerska distanca koja se najednom raspolućuje
zamisli da si ljut ali ne smeš da se pomakneš
udaranje u zidove moglo bi te koštati života ovaj put
koliko će to trajati
niko ne zna, kažem, sad si moj
prepušten na milost i nemilost
dok ona sajla gore neugodno škripi i stenje
kao tvoje srce
da, tvoje srce, jer zamisli, setio si se
da ga imaš.