U VRTLOGU SEZONA
U pravom trenutku ne zna živjet duša.
Zanosi se čovjek snovima sve luđim.
Koljena pokleknu pred božanstvom tuđim,
Pticu drugog jata željno uho sluša.
Nema mjesta ljutnji, niti riječi prijekoj:
Kup drva za zimu, kvačice na žici.
U Božića slavi, satenskoj i mekoj,
Kraljevi će doći, čudni namjernici.
Odboluju zimu bivši ljubavnici,
Posječe se šuma, jezero presuši.
Januarski pamuk krikove priguši,
Izblijede na platnu boje i oblici.
Do proljeća čitam, stotinu je dana.
K’o srna u polju naša radost bježi.
Smirit će vode, samo da odsniježi,
I kraj starog zida da propupa grana.
24.11.2019. F. G.
