Svi znaju da iza Željezne zavjese posla u državi nije bilo, a da je partijska vrhuška živjela kao bubreg u loju. Gladovalo se sve u šesnaest i vladala je ogromna neimaština. To nije bilo slučajno. Plan komunista bio je jednostavan: građane se namjerno izgladnjivalo i osiromašivalo da ih se natjera na rad u inozemstvu. Pri povratku, stranu valutu su na granici morali po lihvarskom tečaju mijenjati u dinare, a marke i šilinzi išli su gdje drugdje nego u Beograd.

Fotografije prikazuju povratnike iz inozemstva (tzv. „gastarbajtere“), većinom vrijedne Hrvate, koji su se vraćali s vozilima iz Austrije ili Njemačke no nisu ih imali gdje voziti. Ne samo da nije bilo asfaltiranih cesta, u tzv. Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji rijetke su bile i onih one makadamske.