Stefan Simić: ZAVODNICA ŽELJNA SEBE, ŽELJNA SLOBODE

Fotografija: Ognjen Karabegović

ZAVODNICA ŽELJNA SEBE, ŽELJNA SLOBODE

Ne znam veću zavodnicu od nje, i to za određeni tip muškaraca, onaj inteligentiji
Zavodi a da toga nije ni svesna
Zavodi pojavom, crtama lica, glasom, osmehom, sva zavodi
Ali šta onda kada zavede…
Šta posle, gde

Takva je da kada je vidiš jednom ili osetiš
Ti zauvek postaješ deo nje i slab na nju

Tako ti nekako priđe da bi sve da joj daš
I čini ti se da će uvek biti tu, a za korak ti izmiče
Imaš potrebu da joj se otvaraš, pomažeš, da se baviš njome
Ali kada bi nešto konkretno, ona nestaje

Ne zavodi svesno ali joj fali ljubavi i potvrde
Da je otvorena i više nego što treba a posle se zatvori…
Da taj neko više ne zna da očekuje, suočen sa stalnim promenama
I udara u zid iako se čini da su vrata širom otvorena

Vrlo brzo se zainteresuju za nju ali joj postaju naporni, dosadni
Počinju da je guše, dave
I ne zna šta da radi sa njima, osim na početku
Kada je ponešena
I kada je sve neizvesno, drugačije

Posle kreće monotonija, obaveze, i od toga beži
Posebno joj je teško da misli na tog nekog
Kada joj se ne misli
Ili da se viđa, provodi vreme, kada joj se ne provodi

Najradije bi da bude sama ali taj neko to ne razume…
A njoj je teško da mu objasni
Zato se brzo sklanja, povlači, svesna gde sve to vodi
Najčešće nigde..

Ne misli za sebe da je nezrela samo ne želi život
U kome joj je toliko toga zabranjeno, i u kome mora da se podredi

Bude nečija

I da poništi ono svoje, što je teškom mukom stekla

Njenoj duši treba nešto drugo, a to je sloboda, beskrajna

Da bi bila pre svega sa sobom načisto

I život nalik plesu, muzici a ne progon gde se bude svi njeni strahovi

Zavodi, nežno, otmeno, ženski, a šta posle

Gde posle

Osim u samoću, gde je najsigurnija
I sa onima, i pored onih, koji je ne ugrožavaju

A mnogi koja je puštala uz sebe su joj narušili sklad
Pričali jedno a postali nešto drugo
Što njena osetljiva duša nije mogla da podnese

Zato je odlazila, zato se sklanjala

Željna sebe, željna slobode

Zavodi, ne prestaje da zavodi
I na kraju joj ostaje zavođenje, ta divna slatka iluzija koju je stvorila o sebi
Za kojom su mnogi krenuli
Ali pre ili kasnije odustali

Kao i ona od njih

Zato što im nije dala da joj se približe

U večitom traženju pravog

I prave sebe, koju je možda i našla
U mnogo čemu

Ali njih

Teško

Isuviše je svoja da bi bila i tuđa

Povremeno, ponekad, i možda

Ali, na duže staze

Teško