Da ne zaboravim podijeliti ovu štoriju sa kozmosom. Kako kavga uvijek nađe onog tko kavgu traži tako sam i ja za vikend, a kada sam se uputio u teretanu na „indoor“ trčanje, u hodniku City Plaze (bivši „Hipo centar“), a kroz koji trebam proći na svojem putu, taman nabasao na dernek Hrvatske demokratske zajednice žena „Katarina Zrinski“, produžnica Gornje Vrapče i Trnje. I skužio da je jedino što je još više sexy od prizora da 1000 muškaraca sa čačkalicom u desnom kutu zubala tamani janjetinu u zatvorenom prostoru jest prizor kada 1000 žena sa čačkalicom u desnom kutu zubala tamani janjetinu u zatvorenom prostoru. U prvom trenutku, mislio sam da sam se našao usred zajedničkog Grande finala „Ljubavi na selu“, „Ženim sina“, „Gospodina savršenog“ i „Života na vagi“.

Kada sam se uštipnuo, shvatio sam da i jesam u Grande finalu svega navedenoga, a gdje je svaka od gošća dovela još i svoju majku te punoljetnu ćerku ili ćerke – zlu ne trebalo. A onda se pojavio ON. Cika ko da je bez najave u 7b ušao Đastin Biber. Takav delitrijum mase nisu doživjeli Bitlsi na vrhuncu. I da nije bilo ozbiljnog kordona obezbeđenja, od našeg premijera ne bi ostalo ni slepo crevo. Čudio sam se čudom kako mr. Plenković ima tko fatalan utjecaj na žene i obuzela me zavist, ljubomora i tradicionalni hrvatski jal. Pa ja bre, koji toliko „radim na sebi“, prošah holom neprimijećen poput duha (sa sekriom)! A onda se prisjetih da je gomila žena vrištala tako i za Vasom Brkićem. I Karamarkom. I Franjom. Sve redom jedan veći otrov za žene od drugog. I shvatih da je HDZ puno više od stranke: to je stanje duha. Dijagnoza. Zarazna bolest kojoj se cjepivo još nije otkrilo. I da ne moraš imati člansku iskaznicu HDZ-a, a da bi bolovao od istog. Primjerice, kada je SDP bio na vlasti, bolovao je od teškog kroničnog HDZa. Od čega je na kraju i umro. Identičnu dijagnozu ima i naš sadašnji gradonačelnik.