Uvijek je volio dobru glazbu, žestoki rock’n’roll, zvuk gitare od kojega mu se nakostriješe sve dlake na tijelu, od kojega podrhtava utroba i, jedan za drugim, svi unutarnji organi. Bio je to osjećaj koji se mogao mjeriti jedino sa seksom. Barem je tako mislio naš muškarac balvan, nevježa po tom pitanju što je bilo doista neobično za tako stasitog, ne jako glupog i ne baš sasvim nezgodnog muškarca. Naime, puno bezvezniji, ni po čemu zanimljivi i higijenski vrlo očito zapušteni tipovi, imali su sasvim solidan uspjeh kod žena. Jednostavno, oni su prilazili, a on je za to vrijeme stajao i čekao najpovoljniji splet okolnosti.

Nakon niza razočaranja, balvan je s vremenom prestao roniti suze i pomirio se sa svojom, kako se čini, bezizlaznom situacijom. A što je drugo i mogao? Uz eksplozivne gitarističke rifove okrenuo se sebi i gdjekojem rock koncertu. To mu je bilo najdraže. Stao bi u treći red (bio je previše sramežljiv za prvi) i prepustio se glazbi koja ga je nosila tamo gdje nikako nije mogao sam. Recimo, u drugi red pored neke simpatične i drage djevojke koja je skakala kao sumanuta, poput, uostalom, i svih drugih koji su došli na koncert. I dok je on tako maštao o zajedničkom skakanju i svemu što nakon toga slijedi, redovito bi neki lakonogi bezveznjak doskakutao do nje te bi zajedno, nasmiješeni, nestali negdje u mraku. Iz tog žalobnog kontempliranja najčešće bi ga prenuo nečiji gnjevni komentar: „Što stojiš tu ko’ neki balvan?“ i naravno, to bi ga dodatno ukopalo.

Nažalost, ono što je uslijedilo bilo je, po svemu sudeći, neizbježno. Na jednom od posebno divljih koncerata, osjetio je kako su mu noge teže nego inače. Bio je posve onemoćao. Nije mogao čak zasvirati ni zračnu gitaru što ga je inače znalo bar malo trgnuti. Jedva je dočekao kraj koncerta da se nekako odvuče do kuće. Ljudi su se putem zabijali u njega uz ono vječno „gle ovog balvana“ dobacivanje. Tijekom noći bol u nogama malo je popustila, a kako su dani odmicali, gotovo je nestala. Bio je presretan jer čekao ga je koncert sezone, VIP ulaznica bila je odavno kupljena i pričvršćena čavlićem u ploču od pluta iznad njegovog radnog stola.

Napokon je svanuo i taj dan. Stigao je dva sata ranije i stao na VIP mjesto s kojega će moći vidjeti i, ako bog da, dotaknuti svoje idole. Nadao se da mu tu nitko neće predbacivati da je balvan, ipak je kartu skupo platio. Atmosfera se zahuktavala, dvorana se punila lijepim djevojkama u kožnim jaknama, mladim i starim obožavateljima, a on je osjećao takvo uzbuđenje da mu je skoro glava eksplodirala. Svjetla su se ugasila i cijela dvorana skandirala je ime svog najdražeg benda. Zaglušujuća grmljavina gitara otvorila je koncert i publika je jednostavno poludjela. Svi su pjevali kao jedan napetih vratnih žila i s rukama u zraku i već nakon petnaest minuta većina je bila mokra do gole kože. Osim njega, našeg balvana. Opet je osjetio težinu u nogama. Kao da je pustio korijenje. Neki tip je tako skakao da mu je naskočio na leđa, ali balvan nije ni mrdnuo. Ne zato što nije htio, nego nije mogao. Bilo je tako ludo da su svi počeli skidati i čim je prvi svoju kožnu jaknu nabacio na balvana i ostali su se poveli za njim. Kraj koncerta dočekao je sam s nečijom znojnom kariranom košuljom na glavi.

Neki scenski radnici prošli su kraj njega pitajući se tko je donio balvan ravno ispred pozornice. Nikako ga nisu mogli maknuti i preostalo im je jedino da ga prepile i iznesu van. Korijen su ostavili da ne unište skupi pod u koncertnoj dvorani. Balvan su odložili na zgodno mjesto i poslužio je kao klupica mnogim mladim parovima. Njegova mama se nakratko zabrinula kad se nije vratio kući, ali, priznala je to susjedi, laknulo joj je ka