Fotografija: Ivan Nivan
PJESMA LUTALICE AENGUSA/ The Song of Wandering Aengus
U šumarak se ljeskov zaputih,
Poišto mi vrućica glavu smuti,
Tamo na šibu oguljeni
Zatakoh jabuku crvenu:
Kad kupusara diže se roj,
Ko zvijezda žmirkavih neznan broj,
Zabacih jagodu na voden-mrešku,
Srebrnu pastrmku dobih na ješku.
I kad na tlo je spustih iz ruke,
Vatricu odoh užgat bez muke,
No šušanj prenu me istoga trena,
I začuh slogove svoga imena:
To bješe djeva koja se krijesi,
Što cvijetom jabuke kosu uresi,
Baš ona imenom mene oslovi,
Pa kroz svjetlucav zrak otplovi.
Premda u lutanju vrijeme mi mine,
Dok križah bregove i pustoline,
Naći ću mjesto gdje živi draga,
Usne joj ljubit’, ručicu dragat’:
Kroz trave šećući dugovlate,
S grana ću skidat u duge sate
Srebrne jabuke omjesečene
Sunčane jabuke pozlaćene.
Prepjev s engleskog: Božica Jelušić
radio gornji grad 
