Vid S. Žigon: PESNIK

Pesnik

Biti pesnik je samo način
kako biti sam Pesoa se
povije nad svojim Bićem.

Heteronim ga je iznova
barem u nečemu nadmašio.
Napustio ga je sa sobom.

Maske je udesetostručio
i spustio ih kao leptirove
u zapetljane mreže sopstva.
Sada ti je lakše jer si lagao
o svom odsutnom rođenju.

Pevao si odu propasti.
U nebo si kovao iluzije
o najboljim mogućim svetovima.
I kada si dodirnuo dno
uvek si išao još više
cipelama si dodirnuo krošnje
i krilima zavrteo u grudu.

Biti pesnik nije moj cilj
rekao je klošar Pesoa
kopiletu svoje nevere
inspiraciji prilikom inauguracije
među upepeljene duše.

Posipaš se pepelom
nedojebljivih reči.
Grabiš jezik za gušu
dok ne ispljune priznanje
dobrovoljnog silovanja
na kurvištu montiranih snova.

Ništa nisi naučio
od svog prokletstva
ako naivnost budeš zamenio
za nepozvanog gosta
koji se kladi u tris sa momcima.

Biti bit moja je bit
kažeš bez Pesoe
i lakše ti je bez
holesterola njegovih
peripatetičnih stihova.

Kada si spoznao
da je on tvoj heteronim
bilo je već prekasno.
Rodio si ga u zoru
i bacio ga u kantu
za obudovele embrione.

Onda si otišao u bar
Kod zaklanog repa
naručio krvavu meri
i naguzio se
metafizičkoj kiti koja te je
opalila spoznajom
da samome sebi
noću pališ svetlo.

Biti Pesoa samo je način
da se ne bude Pesoa.
I biti heteronim dugmeta
otpalog sa gaća zaborava
na prošivenoj koži dana
i uznesen skameniti se
negde gledajući se
sa metafizičkom iglom
koja ga prišije za Biće i Ništavilo
dok mu u pantalone ne prodre
urin poezije i od
olakšanja umre.

Prevod: ANA RISTOVIĆ