Provokacija Bugarske akademije znanosti (BAN), kao pokušaj negiranja makedonskog jezika, rezultat je recidiviranja bugarske šovinističke politike iz prošlih vremena. Pokazuje vidljive znakove sinkroniziranih akcija, nadahnute i podržane od strane visokih političkih centara, ponekad, koliko god apsurdno zvučalo, usklađenih u detalje Sporazuma između Makedonije i Bugarske o dobrom susjedstvu i prijateljstvu.

Takva se strategija određenih struktura u Bugarskoj vjerojatno pripremala već duže vrijeme, a pojačala se prije nekoliko godina kao sastavni dio utvrđivanja stavova o ideji potpisivanja dobrosusjedskog i prijateljskog sporazuma između dviju zemalja. Nova situacija s našim istočnim susjedom ostavila je svoj trag i na odnosima između Makedonskog udruženja pisaca (DPM) i Bugarskog saveza pisaca (SBP), koji surađivali gotovo tri desetljeća do 2017. godine na osnovi sporazuma potpisanih na makedonskom i bugarskom jeziku.

U 2017. godini nije uspio pokušaj DPM-a i SBP-a, četverogodišnjeg ugovora za obnovu suradnje prema utvrđenim standardima. Naime, nakon što su precizirane sve odredbe za obnovu sporazuma, bugarska je strana zahtijevala da se u dokumentu ne spominje makedonski jezik, već: ustavni jezik Republike Makedonije! Udruženje književnika Makedonije ogorčeno je odbilo takav pokušaj negiranja makedonskog jezika i povuklo pismo od 30. lipnja za održavanje sastanka koji će se održati u Skoplju 7. srpnja 2017. s ciljem potpisivanja ugovora.

Ova apsurdna situacija izgrađena je neposredno prije potpisivanja Sporazuma o dobrom susjedstvu i prijateljstvu između Makedonije i Bugarske. Zahtev da se makedonski jezik odbije iz sporazuma koji su makedonska i bugarska udruženja pisaca potpisale, prema SBP-u bile su “manje ispravke”, u duhu podrške Bugarske Makedoniji na njenom putu u EU. Poruka iz Sofije objasnila je motiv zahtjeva: “Ova manja prilagođavanja su na diskreciji našeg Upravnog odbora za međunarodnu suradnju i povezana su sa stavovima bugarske vlade da u potpunosti podržava R Makedoniju i na putu ka EU.” , Dokument o suradnji za sljedeće četiri godine (2017-2021) u Skoplju trebao je potpisati tadašnji predsjednik DPM-a (Vele Smilevski), a predsjednik SB-a,

U tom kontekstu valja podsjetiti da je Dimitar Hristov posljednjih dvadeset godina bio aktivno surađivao s udrugom pisaca Makedonije u suradnji s Makedonskim udruženjem pisaca i izdavao djela makedonskih pisaca u Bugarskoj, prevedena s makedonskog na bugarski. Zauzimao je važne položaje u SBP-u: između ostalog bio je predsjednik Fonda bugarskih pisaca, Udruženja pisaca i glavni urednik novina bugarski pisac, organa bugarskog Saveza pisaca. Zahtjev SBP-a za izostavljanje sporazuma na makedonskom jeziku iz sporazuma koji je potpisan 2017. godine iznenadio je DPM, pogotovo jer je taj zahtjev stigao od našeg bugarskog kolege Dimitara Hristova, koji je aktivno sudjelovao u pripremi dokumenata za suradnju dviju udruga. Nakon 2000. svi sporazumi u ovom periodu potpisani su na makedonskom i bugarskom jeziku. Podsjetimo: 30. rujna 2002. godine potpisan je Sporazum o suradnji između Udruženja pisaca Makedonije i Bugarskog udruženja pisaca u Sofiji. Sporazum su na makedonskom i bugarskom jeziku potpisali predsjednik DPM-a Vele Smilevski i predsjednik SBP-a Nikola Radev. Delegaciju DPM-a činili su Vele Smilevski, Vlada Urošević, sekretar za međunarodnu suradnju i Metodija Fotev, a veleposlanica Republike Makedonije u Republici Bugarskoj Ljubiša Georgievski prisustvovala je ceremoniji potpisivanja u Press centru u Sofiji. Član delegacije SBD-a bio je i Dimitar Hristov koji je izravno sudjelovao u pripremi dokumenta. Kasnije su i drugi sporazumi između DPM-a i SBP-a potpisani na makedonskom i bugarskom jeziku. Posljednji sporazum o suradnji dviju udruga na makedonskom i bugarskom jeziku potpisan je u Sofiji 3. ožujka 2013.

Jasno je da ono što sada dolazi kao poruka Bugarske, u pokušaju negiranja makedonskog jezika, znak je oživljavanja nacional-šovinističke politike Todora Živkova. Takva je politika anakrona za 21. stoljeće, i ne može dovesti do dobrosusjedstva i prijateljstva između država i naroda i, kao takva, pred Europom je osuđena na propast. Makedonski jezik je stvarnost i po svim standardima postojanja i funkcioniranja jezika u svijetu međunarodno priznat. To je živahan i živopisan jezik, u identitetu i kreativnom smislu. Dakle, niko nema pravo pregovarati o makedonskom jeziku.

Ovo pitanje koje je nametnula bugarska strana ukazuje na činjenice koje treba uzeti u obzir. Naime, određeni broj bugarskih intelektualaca, umjetnika, pisaca, ljudi kulture ima različito mišljenje oko političkih konstrukcija zbog poricanja makedonskog jezika. U proteklom su razdoblju u Bugarskoj i Makedoniji prevedena su i objavljena djela desetina makedonskih i bugarskih pisaca, prevedenih na makedonski i bugarski jezik. Činjenica je da izdavači u Makedoniji i Bugarskoj poštuju standarde za označavanje prijevoda s makedonskog na bugarski i s bugarskog na makedonski. U prevođenju književnih djela s ta dva jezika sidjeluju ugledna imena pisaca i prevoditelja iz Makedonije i Bugarske. To je, nažalost, samo dio stvarnosti, ali to je jedini put koji vodi ka afirmaciji,