Ana Nikvul: Zavesa

zavesa

zavese kupite zavese
orilo se baš na pijačni dan
prozukao i na izdisaju s dunjama u naručju
kesa se kesila narandžasto
i pink puzavice dičile se k vrhu
opšivena lepo sa gajtanom što je vuče
i miriše na upakovan ornel
miris dečje sobe mojih tajni i skrivanja pesama pod tepih
lepak za herbarijum i suve smokve na prozoru nanizane
još nepeglana večernja magla nije pala
a ja odložila kesu na mesto neraspakovanih osećanja
dve godine kasnije odlučim da kupim veći stan
ovaj ima terasu duž celog stana
visoko prizemlje dvorište svoj parking i žaluzine
prava gospodska četvrt i miris zamišljenog mora
koje zapljuskuje jelke i breze sa unutrašnje strane zgrade sa samo šest stanova
ponekad stavim noge na sto i krene film
plaža i kafić pod trskom slamnati šešir i vrelina peska
i sreća se razlije po mozgu
najavi se žena prodavca stana
kaže u prolazu je pa da je mine želja
nije ona htela drugi stan
no moralo je tako
sve je otvarajući vrata udarala deci u noge
a oni uzgred budi rečeno ko od brda odvaljeni
sviraju neki bluz i vrlo su poznati danas u srbiji i šire
sjajni momci sa večitim osmehom na licu i stvaralačkim nemirom u srcu
baš mi bilo merak da od umetniči nadarenih kupim stan skoro nov
jao vidi zaklikta ona gledajući u prozor i sjaj u očima zaigra
moja zavesa
i reče
ako ne gornjem prebiru ima gajtan od srcića moja je
nestala mi je odavno sa žice
i bila je
eto veli ona
poklonila ti se zavesa sama
i tako ti ništa nisam kupila za useljenje
a valja se
tako po stoti put se uverih da ništa nije slučajno
i da i predmeti mogu da odrede putokaz