Idem malo poslušati svoje “balkanezere” , da dobijem na ritmu i upišem si melodiju u glavu za današnji dan. Onda oprema, zamatanje, jakna, kapa, rukavice, čizme, šal, i do Kalinovca na kavu,da provjetrim glavu. Jučer je bio posljednji dan koji sam dala izborima, raspravama i preslagivanjima dojmova, a koji su po većinu mojih bližnjih uglavnom nepozitivni (hehehehe). Vidim da krizne situacije ne umijemo promišljati, nego se držimo ukopani u dogmatske fraze, podliježemo sugestijama i dojmovima, živimo definitivno u Ilirskom pokretu i o nekakvoj modernoj domovinskoj varijanti ne razmišljamo. Mi smo pod emocijama,šaljemo pismenim ljudima u pretince nepismene sastavke naših “stožera”, koji su za nas zakon, pa nećemo birati ako “onaj” jezikom opere “onu”, a ona je blago naše i lutka iz Trsta, koja će idućih 5 godina sjediti na kopertdekama u spavaćoj sobi, gdje naša noga nikad ne ulazi, budući da je to kućno svetište hrvatske katoličke obitelji. A takva obitelj, zna se, tradicionalno živi s malom vremenskom zadrškom i na farofu pita koje je vani stoljeće.
Kad bismo samo malo pročitali Slađanu Bukovac i njen abrazivni, kemijski precizan stil, ta bi maska “guščarice na studencu” i “žene koju je porodio narod” pala jednom za uvijek, a onaj dečko, loše ukravatiran, ali nesumnjivo dobro formatiran,inteligentan i spreman za teške i ozbiljne utakmice, došao bi tamo gdje spada, u visoku politiku. Kamarila masnokosnih idola, kamenjarskih urlatora, denuncijanata, i “operativaca” iz moralne kanalizacije, te čudnih žena na čudnim mjestima i nekompetentnih MENISUREKLI savjetnika na suncu i u sjeni, osjetno bi se smanjila. Bilo bi to pravo osvježenje za naciju, vjerujte mi na riječ.
I tako će, blago nama, proći i današnji dan, Možda živimo u vrijeme koje nema svoje reformatore ni proroke, nema velike učitelje koji bi znali nivelirati i pomiriti kontraste i društvene aporije. Ali imamo prosudbenu moć, možemo osvijestiti glas koji dajemo nekome na povjerenje i preuzeti pri tom rizik vlasite odluke. Loše je ako smo unaprijed predani defetizmu zbog “snage velikih brojeva” i ako u nama nema niti želje da se borimo za uzaludnu stvar. Uostalom, veli jedan moderni kršćanski filozof: ” U svim okolnostima, dakako, najvažnije je pitanje “Je li istinito?”, a ne ” Dolazi li iz moje skupine?” “Sviđa li mi se ?”, “Ne sviđa?”,Koristi li moj rječnik i moje definicije?” itd. (…) Ego nije zainteresiran ni za istinu ni za Boga, samo za kontrolu” (Richard Rohr, GOLO SADA)
Poslijepodne idem na glasanje, u želji za istinom. Zaokružim Milanovića i mirno spavam, bez obzira na ishod. Sretno svima i Ajde, ajde, ajde!
radio gornji grad 
