O smrti susjede Vesne

ima onaj zrak što ostane nakon što ptica prhne, taj munjeviti zamah krila kad se otiskuje uvis, smrt,

ona iznenada dođe po nas nesvikle, jer znamo da živimo vječno i ne pazimo na druge i na sebe,

sebi smo najviše usmjereni, onako beznadno i jadno popunjavamo kratere u duši,

ipak znamo, natopljeni jelom i pilom, smrt će doći,

onda u te užitke hitamo sve u nadi,

a samo u filmovima glavni glumac trzajem izbjegne sječivo sablje, mača i koplja vrh, čak i snajperski metak ako je baš tako redatelj zamislio,

ali i smrt će jednom nježno šapnuti i redatelju, čuj, hajde sa mnom na jedinstvenu premijeru,

mi koji samo privremeno ostanemo na ovoj strani gledamo beskrajni niz putnika u organizaciji agencije smrti i mislimo da su ti neki drugi, jer imamo mi još planova, ma dajte, gdje bi to i nas snašlo,

rastapamo led među rodbinom, davno smo se družili u veselju, sada je smrt na dnevnom, katkad i na noćnom redu,

na žalovanju većina igra po scenariju onoga filma i redatelj se odnekle čuje, ton, kamera, ide,

ispraćaj i žalovanje pomno su zamišljene zgode, jer znaš li kako je bilo na ispraćaju onog, nosili su ga i oni što su ga već davno sahranili,

ima i onih koji će dio svoje duše pogođene smrću zauvijek poslati s putnikom i tom agencijom i nikad je više neće naći, oni će plakati u sebi i suze će natopiti bol i gubitak,

ima neobična mrzovolja prema javnim službama, jer, općepoznato je, tamo su uhljebi, zar ne,

onda se dogodi da susjeda već nekoliko dana nikome ne otvara vrata, novine koje joj ostavljamo nije uzela,

osebujna je i posve svoja, u 75. godini, žuti mačak stanuje s njom i, za razliku od nje, nikad ne proviri iz stana,

tog mačka, jučer ujutro vidim, gleda me kroz zatvoreni prozor u prizemlju,

poslijepodne smo zvali sve te službe i došli su, prvo policajci,

susjeda je nekoliko dana već bila na drugoj strani, a mačak se negdje skrio pred vatrogascima,

odnijeli su je sinoć,

rekli smo policajcima da je mačak ostao u stanu, negdje skriven,

jutros su oni ponovno došli, otvorili zapečaćeni stan, pozvali veterinara, našao mačka i odnio ga u azil,

cure i dečki iz tih službi svaka vam čast, hvala i prijateljima životinja.

(prošla je godina dana, stan je i dalje zapečaćen, druge javne službe nisu učinile ništa, nasljednika nema, jedino je mačak zbrinut)