Jeste li čuli da je Ljiljani Tanasković, urednici odlične Panorame na Trećem programu HR, otkazana suradnja? Ako niste, evo sad znate. Koliko vas/nas je slušalo tu izvrsnu emisiju?, koliko je sudjelovalo u njoj… koliko vas je reagiralo na tu, još jednu sramotu?, jel doista naš ljudski i intelektualni maksimum da smo zadovoljni sa stanjem kako jest, sve dok nama/meni objavljuju tekstove, knjige, dok vam Ministarstvo kulture i njegova političko komesarska komisija dodjeli neku paru za knjigu, za pisanje, sanjanje, otkup loše savjesti i/ili tek kopanje nosa?
Reći će mnogi, i ja ću reći, ah, nije ona jedina, koliko je takvih bilo, koliko ih je maknuto, odbačeno sa poslova važnih društvu, koliko ih je i teže stradalo…
Imamo dva društva pisaca, imamo dva novinarska društva, imamo čudo udruga za ovo i ono, no od njih odavno nije ništa za očekivati. Sindikalna pitanja su jedina koja se u svim tim čudesnim društvenim pojavama i grupama, ozbiljno uzimaju k srcu. I svi koji tamu sjede, tepaju si na kraju dana u trenucima opuštanja pred ogledalima, da su intelektualci, kritički raspoloženi intelektualci, da pas mater i vlasti i državi, da ne može više ovako. I potom, s nježnim mislima na moguće nagrade, stipendijice, rezidencije, legnu odmoriti kritički duh… a ni ovo ministarstvo nije loše, ipak se trude… after all, tomorrow is another day!