Ministarstvo kulture Prijedlogom Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti krši ustavna i ljudska prava umjetnika

Piše: Marijan Grakalić

Glede Nacrt prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanju umjetničkog stvaralaštva kojeg predlaže Ministarstvo kulture RH, nedavno se očitovala Skupština Zajednice umjetnika Hrvatske (HZSU) smatrajući kako se rasprava o tom budućem Zakonu vodi ne-transparentno i pogrešno jer u raspravi najčešće i nije izneseno mišljenje umjetničkih udruga već privatno mišljenje pojedinaca, a u ime tih istih udruga. Nadalje Ministarstvo kulture bi po tom novom Zakonu preuzelo stručne i administrativne poslove od HZSU-a, što skupština smatra neprihvatljivim jer Stručna služba HZSU-a dugi niz godina navedene poslove obavlja profesionalno i kvalitetno, u skladu s pozitivnim propisima, štiteći interese samostalnih umjetnika. Drugim riječima država bi preko Ministarstva kulture određivala tko je umjetnik a tko nije, što je u sukobu s temeljnim ljudskim pravima garantiranim Ustavom RH.

Nadalje budući da postoje iznimno zahtjevni umjetnički brojčani kriteriji kod priznavanja prava i revizije piznatih prava na uplatu doprinosa, kojima je posebice u Republici Hrvatskoj teško udovoljiti, Skupština smatra da je uvođenje minimalnog i maksimalnog financijskog cenzusa za status umjetnika nepotrebno. Uvođenjem minimalnog financijskog cenzusa, iz većine umjetničkih djelatnosti koje u Republici Hrvatskoj iznimno kvalitetno rade, ali svoju umjetnost ne mogu materijalizirati, veliki broj samostalnih umjetnika izgubio bi pravo na daljnju uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava državnog proračuna, a u skladu sa Zakonom o doprinosima isti bi bili u obvezi sami uplaćivati navedene doprinose. Isto tako, uvođenjem maksimalnog financijskog cenzusa kažnjavaju se samostalni umjetnici koji iz autorskih honorara uplaćuju porez i prirez i pune državni proračun. Dakle, umjetniku se nameće Zakonom imovinski cenzus, a za druge profesije isti ne važi.

Podsjetimo, dok smišljamo ustavnu tužbu protiv Ministarstva kulture kako se odredbom članak 38. Ustava RH stavak 1. jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli, sviđalo se to aktualnim političarima i ministrima ili ne. Dapače, Odredbom članka 43. stavak 1. svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve, pa tako i umjetnicima koji svoja prava ostvaruju temeljem središnje udruge tj. Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske i ne vide nikakav razlog niti pravnu osnovu da tu ulogu vrši Ministarstvo kulture RH koje ima Zakonom jasno propisanu djelatnost, a koja se ne odnosi na redukciju prava i sloboda niti na ograničavanje prava udruživanja umjetnika. Ustav jasno odredbom članka 69. stavka 1. Ustava jamči slobodu znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Dapače, odredbom članka 69. stavka 2. Ustava obvezuje se država da potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti a ne da je ”regulira” što je osnovni smisao Zakona koji se nudi.

Na kraju, portu ustavan je Prijedlog Zakona i iz temeljnog razloga očuvanja ljudskih prava i nezavisnosti čovjeka i umjetnika jer je odredbom članka 16. Ustava propisano da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom kako bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a to ovdje nije ni u šali takav slučaj. Nametanje birokratske kontrole umjetnosti i umjetnika znači borbu (pa i sudsku) za već dostignuta i zajamčena prava, sada iznenada nepodobna i arhaična za tranzicijsku državu koja i tako gdje god može sputava slobode i evidentno krši ljudska prava.