Ne znam u potpunosti izreći, jer samo rijetki
uspiju upamtiti nacrt
kojim je započela gradnja, zemljopisnu kartu s krajolicima, klimom, putovima, prečacima i vodama, topografiju početka,
a poslije kad sve završi, posložiti na isti način.

Tvoj lik od bijelog krepa
od kojeg se izrađuju anđeli,
bez konca oko vrata spremljen u kutiju s božićnim nakitom pokraj zvončića, da se ne čuje kad bude plakao,
izmjestila sam iz pamćenja na žutu pustopoljinu
izgubljenih duša, otvoren prostor koji zapahne mirisom južine, otopljenog snijega, blata, divljih oblaka.

Nebo u vodama skriva utopljene stvari,
svečanu rubeninu jutra.
Iz nakrivljene kocke brijega ispadaju kuće, lavež pasa,
ljudske svečanosti, kolone zaboravljenih ljudi
koji iz prikrajka motre
nove snimke minulih događaja.