Snovi su bili čudesni fraktali;
U noćnoj pređi ispredosmo priče.
I ko da vrijeme kazaljke ne miče,
O slobodnom smo duhu mudrovali.

Mahovina se hvatala na klupi,
Gdje kušali smo vode iz bunara.
Tvoj štap na pijesku u letu našara:
“Jeftino sve je što tvrd novčić kupi!”.

Nekako mi se omaklo sa smijehom,
Da nisam pčela voskom optočena.
Kraj stare kuće prođosmo tog trena:
Grbava leđa svila se nad lijehom.

Pegaza mog’ ne promaši potkivač,
I usred zime nađoh se bez stana,
Gledajuć gdje se širi sa svih strana
Od šetland vune pahuljast pokrivač…

22. siječnja 2020., Flora Green