KAKO SMORITI KOMŠIJU BUĐAVOM DŽIGERICOM

Jučer, poslije istnika, sred zapozorja prepunog zračila i šiljevine, na dodirniku ja, točnije zasloniku, nizah zatipke pa osjećajnike. Potom ispljunuh nakapnicu svojim usnim rezuckalima i sve prebacih u oznak smećnjaka a i kako drugačije no s udnim tuljcem na nježniku. Odlučih usput i otići rječariti držeći čvrsto dvokrišku iz brzogriznog restorana. To se poslije u ponovku moglo razvidno uočiti i na kliznicama. Da ne zaboravim objaviti pučanstvu što glasuje, put me vodio kroz daroteke i raskružja pa zrakomlatom preko uspornika i pored starog bocara što nekad bavio se bojometom, a čudan svat dotični – jušnjača mu virila iz umirovljeničke odobrenice a iz čmara jedan veliki utik..