Dok broj oboljelih i umrlih od koronavirusa raste, Kina se polako pretvara u jednu veliku karantenu. Priča ima i antikinesku političku pozadinu.

Piše: Damir Pilić (Slobodna)

Od početka epidemije, već mjesec dana, mnogi sumnjiče Kinu da je neadekvatnim pristupom dopustila da cijeli svijet bude ugrožen opasnim virusom. Nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u četvrtak navečer proglasila globalno izvanredno stanje, te su se optužbe i pojačale.

No izvanredno stanje nije uvedeno zbog Kine. To je jasno iskazao generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus, rekavši da je WHO prvenstveno zabrinut oko mogućeg širenja virusa na zemlje sa “slabijim” zdravstvenim sustavima. Kineski angažman oko epidemije, pak, prvi čovjek WHO-a ocijenio je “zaista impresivnim”.

HAJKA NA TURISTE

Prema jučerašnjim podacima, zaraženo je 9820 ljudi, od čega gotovo 9700 u Kini (99%), dok je preostalih 140 slučajeva registrirano u 20-ak zemalja svijeta: mahom se radi o kineskim turistima. U čitavoj Europi zasad je registrirano tek 15 oboljelih (6 u Francuskoj, 4 u Njemačkoj, po 2 u Britaniji i Italiji te 1 u Finskoj), ali u javnosti se stvara atmosfera kao da je u Europu stigla nova kuga ili španjolska gripa.

Nadalje, mediji iz minute u minutu objavljuju podatke kineskoga državnog zdravstvenog povjerenstva (NHC) o broju umrlih (213 do jučer popodne), ali malo tko spominje podatak istog tog NHC-a da je 187 zaraženih potpuno oporavljeno (179 u Kini, 5 na Tajlandu, 2 u Australiji i 1 u Japanu), iako bi ta vijest zacijelo smanjila zabrinutost i paniku među građanima. Cinici vele da se baš zato i ne objavljuje.

Usporedbe radi, kad je 2003. harao SARS, od tadašnjih 8000 zaraženih umrlo je njih 775, pa je smrtnost od SARS-a iznosila 9,5 posto. Statistika koronavirusa, pak, ukazuje da je njegova smrtnost tek nešto iznad 2 posto – višestruko manje nego kod SARS-a, čak ispod razine obične gripe.

Sezonska gripa godišnje ubije od 300 do 650 tisuća ljudi, od AIDS-a ih umre pola milijuna, a od tuberkuloze i malarije i po milijun, što je u odnosu na 213 smrti od koronavirusa zapravo neusporedivo. Kineski liječnici ističu i da su skoro svi umrli od koronavirusa starije dobi, kronični bolesnici i ljudi oslabljenog imuniteta, dok opasnosti za mlade i ljude srednje dobi gotovo i nema.

Pa ipak, danima i tjednima slušamo vijesti pune katastrofalnih scenarija, a izvor i uzrok katastrofe je, naravno – Kina.

Otuda kineski turisti zadnjih dana doživljavaju neugodnosti i diskriminaciju širom svijeta, posebno na Zapadu: hoteli i trgovine im ne dopuštaju ulazak, potpisuju se internetske peticije za zabranu njihova ulaska u druge zemlje, a na društvenim mrežama se neuvijeno rasistički i s puno predrasuda “mekeće” o kulturnim i prehrambenim navikama i običajima kineskih ljudi.

Širenje koronavirusa, dakle, predstavlja idealnu platformu za slabljenje kineske ekonomije, što najviše odgovara Trumpovoj Americi. Američki ministar trgovine Wilbur Ross to je i javno priznao u ovotjednom intervjuu za kanal Fox Business, rekavši kako kineski koronavirus pomaže Trumpu da održi svoje glavno izborno obećanje i vrati poslove i tvornice iz Kine u SAD, odnosno kako će epidemija “pomoći ubrzati povratak radnih mjesta u Sjevernu Ameriku i u SAD, a vjerojatno i u Meksiko”.

Drugim riječima, dok Kini ne omrkne, Trumpu i Americi ne osvane. Iako je američki predsjednik Pekingu – odnosno Komunističkoj partiji Kine – javno ponudio pomoć u suzbijanju epidemije, mnogi drže da stvarni stav SAD-a odražava istup Trumpova državnog tajnika Mikea Pompea, koji je u četvrtak u Londonu rekao da “Kineska komunistička partija predstavlja centralnu prijetnju našeg vremena”.

Stručnjaci ističu da taj Pompeov komentar dolazi dva tjedna nakon što je Trump s Kinom potpisao novu fazu trgovinskog sporazuma, odnosno u vrlo kritičnom trenutku po Kinu, upravo dok se njezine komunističke vlasti – koje Pompeo krsti babarogom – maksimalno bore protiv širenja koronavirusa. To je, valjda, ta američka “pomoć” Pekingu. •