Tijelo kuće otpočelo je propadati na gornjim katovima.
Ponad bračnoga kreveta u spavaćoj sobi zjapi golema pukotina. Na stropu je vlaga rastočila boju pa se zavukla pod kožu tapeta. Počele su kliziti povlačeći za sobom smežurane cvjetove. Na jastucima još kao da leže nevidljive glave ostavljajući nježna udubljenja. Bulje u gluhoću sobe. Duboki nabori tkanine na prozorima skrivaju javorove grane što se naviruju hoteći prodrijeti unutra. Priroda hoće vratiti što joj pripada. U teškoj škrinji podno prozora otežala od vlage leži požutjela posteljina. Iza poluotvorenih vrata ormara naguruju se bluze i haljine osvjetljavajući sobu prigušenim bojama juga.
U njegovoj radnoj sobi na pisaćem stolu leži lula s nedogorjelim duhanom. Položena na hrpu plaćenih računa. Ladica je pretovarena pismima i razglednicama zaboravljenih gradova te izblijedjelih potpisa pošiljatelja. Miješaju se s kovertama s nedopisanim porukama. Zidni sat stao je u pola dva. Jedna kazaljka klonula pod težinom. Da li mu je srce otkazalo usred noći dok su svi spavali? Ili možda poslije ručka kada se zavalio u fotelju položivši dlanove na izlizani tamnozeleni samt? Tijelo je ostavilo svoje nijeme tragove. Polica nije izdržala pod teretom knjiga iz povijesti i geografije. Ostala je naherena visjeti ispustivši globus.
Dječja soba čuva naslage djetinjstva. Nekoliko lutaka beživotno leže među izvrnutim vagonima bez lokomotive. Konjiću je slomljena noga. Gramofonske ploče izgurale su slikovnice na pod. Prekrivač na krevetu uredno je stegnut – dugo, dugo tu nije nitko ležao. Netko je iz ladica izvukao komade dječje odjeće i položio ih preko drvena stolca. Možda da ih dugo, dugo motri dok posve ne zašute, zaborave na trku i smijeh što su nekad punili kuću do vrha.
U kupaonici je vlaga debelo nagrizla slojeve boje na zidovima. Krhotine su se od slabosti srušile u kadu i prekrile umivaonik. Na polici ponad bočice davno ishlapjela parfema ispuštaju miris pljesni. Iz zrcala zarobljena paučinom jedva se još naziru bijela lica. Netko nije pustio vodu u zahodsku školjku.
Život se povlači prema prizemlju. Napušta beživotne stvari. Povlači se i pogled koji se ni na čemu ne želi zadržati odveć dugo. Iz poštovanja.
Drvene stepenice bolno škripe pod nogama lelujajući pod njihovom težinom. Sjene se hvataju po mračnim zidovima ljeskajući se kao u naborima vode. Tiho se šuljaju prizemljem, neuhvatljive. Kao da nježno njišu sjećanja pa potom gutaju stvari.
Velika soba je u mraku, no stakalca golema lustera još odražavaju krhotine svjetla što nadire kroz visoke prozore. Kad se oči malčice priviknu, stvari izranjaju iz mraka poput sablasti iz ustajale vode. Prostorija je očito služila kao mjesto okupljanja, no veliki stol i stolce stisnuti su uz prozor, a fotelje uz kamin. Davno u njemu nije bilo vatre i sad je ispunjen knjigama. Vrijeme što se stropoštalo s gornjih katova prignječilo je stare naslagama novih stvari. Dnevni boravak s blagovaonicom s vremenom se pretvorio u muzičku sobu. Mora da je ovdje ona držala privatne sate svojim đacima.
U kutu leži hrpa doboša i malih bubnjeva. Neki s probušenim trbusima. Violina i čelo leže bez žica, a klavir se posrnuo preko krhkih nogu i nagnuo prema kutijama s prašnjavim notama. Nedaleko dječjih drvenih stolaca prepletenih nogu.
Kuhinja je jedina prostorija u kojoj kao da je ostalo još nešto titraja. Kao da kuća tu nije posve izgubila topline. Možda zbog sunca koje prodire kroz prozor te još pregledava stvari na stolu ili možda zbog samih stvari koje se još sjećaju njezina dodira: čaša, naočale, lijekovi, maramice, album s fotografijama iz kojega viri stapka prešana cvijetka, novine čiji je datum prekrila mrlja prolivena čaja.
Kada se više nije mogla penjati na kat, dovukla je u kuhinju sve što joj je trebalo za starački život. U sudoperu neoprano suđe, na rubu stola tanjur s nedojedenim ručkom pretvorenim u smrdljivu masu. Žlica kao da još lebdi u zraku.
Tijelo kuće otpočelo je propadati na gornjim katovima. Život je izašao iz stvari koje nitko više nije dodirivao, pa se povlačio prema prizemlju. Neko je vrijeme još lutao, a onda stao zatvoren u kuhinji. Švrljao je po stvarima u kuhinji, a potom se, smanjen na mjeru jednoga daha, naposljetku skutrio u krilu invalidskih kolica.
A onda, onda naprosto iščeznuo. Ishlapio.