Kako sam sinoć plesala, čudo jedno, nisam se mogla zaustaviti. Bila sam kraljica diskoteke, izvodila sam čudesne figure, piruete, skočila sam uvis, uhvatila se za disko kuglu i vrtila se poput propelera.

Bilo je božanstveno. Nosila me zaljubljenost i svijet je opet bio lijep. Tako sam bila radosna da nisam ni primijetila kad mi se neki tip zakačio za desnu nogu i nije me htio ispustiti sve dok ga teškom mukom nisam zbacila. Odletio je u šank ravno u konobara i koliko sam uspjela spaziti krajičkom oka u toj vrtnji, bilo je dosta krvi.

Ali što sam drugo mogla? Morala sam ga se otarasiti jer sam čekala svog novog dečka.

Upoznat ću ga s prijateljicama. Htjela sam da me vidi u najboljem svjetlu kad se dobro zabavljam, kad sam vesela i spontana i uza sve to, neviđeno spretna. Malo mi je bilo neugodno jer mi je onaj luđak izuo jednu kaubojku pa nisam više bila tako seksi. Jedna cipela uvijek fali, nije to to.

Moj dečko je inače forenzičar. Dakle, kako je on zgodan i pametan, to se ne da riječima opisati. Primijetila sam da ga svi gledaju, žene i muškarci, mladi i stari, psi i ptice, svi, jednostavno svi. Međutim, on jedino vidi mene. Da. Čak i kad pincetom vadi noćnog leptira iz mrtvačeva uha, samo sam mu ja na pameti. Ima jako lijepa ramena. Snažna. Baš sam isplanirala kako bi bilo dobro da dođe dok se još vrtim na disko kugli, a kad zasvira naša pjesma, da mu se bacim na ta lijepa ramena. Bili bismo kao neki klizački par, ali na suhom. On u forenzički bijelom omotan od glave do pete, ja u crnom na njegovim ramenima, a u ogledalcima disko kugle svjetlucaju naša lica obasjana ljubavlju. Svi bi nam pljeskali i klicali.

I dok sam ga tako čekala vrteći se, atmosfera se zahuktavala. Glazba je bila savršena. DJ je nepogrešivo redao pjesme i bilo je tako dobro da su ljudi vrištali od sreće. Bili su tako dragi, voljela sam ih svim srcem, ali više nisam mogla dolje među njih. Nakon dva sata vrtnje, zaboljele su me ruke i morala sam se uhvatiti nogama.

S glavom prema dolje sinulo mi je da je možda moj forenzičar na nekom hitnom zadatku. Na poslu! Kako mi samo to nije prije palo na pamet? Pa nije on neki uredski crv zaboga, on je čovjek s terena, čovjek iz laboratorija, on je forenzičar!

Malo sam se opustila i zaspala, baš sam se nekako dobro zakačila. Probudila me neka žena koja me laktom bubnula u glavu dok je divlje plesala. Čini se da sam dosta dugo spavala jer smo, osim te žene, u diskoteci bili samo DJ, konobari i ja. Nije bilo ni mojih prijateljica, a ni disko kugla se više nije vrtila. Lagano sam se ljuljala i kosom mela pod.

Forenzičar nije došao. Možda zato što je zapravo na poslu u britanskoj krimi seriji.

DJ mi je pomogao da siđem s disko kugle. Otpratio me do šanka i pomogao mi da pronađem kaubojku.

Požurila sam doma da stignem na reprizu serije, onu u sitne noćne sate. Vidjela sam ga. Čučao je iznad nekog utopljenika i vadio mu morsku travu iz usta. I onda me pogledao onako kako samo on zna.