Prije par dana uhićena je skupina medijskih djelatnika portala Dnevno i tjednika 7dnevno, opskurnog elektronskog i tiskanog biltena HDZ-ovih tranzicijskih podzemljaških, paraobavještajnih struktura. Uhićeni su pod sumnjom da su „reketarili” poduzetnika Nikicu Gabrića. U novinarskim krugovima poznato je kako je ove biltene osnovao i godinama financirao iz vrlo sumnjivih, netransparentnih izvora izvjesni Mihael Ljubas, poznat po tome kako se u sumnjivim pretvorbeno-privatizacijskim pretumbacijama domogao vlasništva nad nekad ozbiljnom tvrtkom Elektroprometom iz Zagreba, ali i brojnih drugih poduzeća i vrijednih nekretnina u užem i širem središtu Zagreba.

Ljubasa se, inače, rodbinski povezuje s ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom, pa ga se smatra pripadnikom tzv. Šuškovog tranzicijskog klana, ali i HDZ-ovog podzemlja proizašlog iz ratnih struktura u i oko Šuškovog Ministarstva obrane. Nikad nije razjašnjeno, niti je o tome sam Ljubas ikad javno i transparentno iznio ikakve nepobitne dokaze, kako se od devedesetih godina do danas dočepao multimilijunskog kapitala, što u novcu ili pak nekretninama.

Ostalo je tek zabilježeno da je bio u financijskim kombinacijama oko korištenja financijskih sredstava s tajnih računa kod nekadašnje Hypo Grupe, kao i to da su firme pod Ljubasovom kontrolom bile višestruki korisnici sumnjivih kredita Hypo banke. Više takvih kredita Ljubasovim tvrtkama našlo se krajem 2000-ih godina na listama i dokumentima austrijskih istražitelja Afere Hypo. Uz Pripuzov mafijaški klan, Ljubasa se svakako smatra jednim od kriminalnih klanova koji kontroliraju znatan i važan nekretninski portfelj u Zagrebu, na važnim, profitabilnim lokacijama, uz koje se vezuju sumnjivi građevinski i investicijski projekti, koje se pak povezuje i sa sumnjivim promjenama GUP-a u glavnom gradu Hrvatske.

Nije nikakva tajna u medijskim i novinarskim krugovima kako je Ljubas medije pod svojom kontrolom osnovao i financirao iz dva osnovna motiva. Prvi je pranje novca, dakle legalizacija sumnjivog novca kroz medije koje kontrolira. Drugi i važniji razlog je korištenje elektronskog biltena Dnevno i tiskanog biltena 7dnevno kao oružja njegovih mafijaških i kriminalnih obračuna s onima koji mu se na ovaj ili onaj način nađu na putu njegovih podzemljaških interesa ili interesa klana kojem nesumnjivo pripada. Treći važan razlog je medijski reket, kao posebna grana mafijaškog biznisa kojim se bavi Ljubas i dio njegove organizacije. Mnogo se puta u novinarskim kuloarima govorilo o načinu na koji funkcioniraju Ljubasovi mediji. O tome kako se bira ciljeve i mete, pa zatim o njima prikuplja kompromitirajuće dokumente i dokaze, pa ih se potom ucjenjuje objavom kompromitirajućih dokumenata i reketari da bi u redovnim obrocima Ljubasovoj organizaciji plaćali uslugu neobjavljivanja dokaza o njima – ili kraće rečeno reket. Baš kao što su nekad mafijaški klanovi naplaćivali „osiguranje” ili „sigurnost” vlasnicima lokala, firmi, objekata i slično. Isti taj biznis u nešto profinjenijem obliku postoji i danas, a time se bave i određeni dijelovi primjerice Pripuzove mafije, dok se Ljubasova  organizacija u zadnjih petnaestak godina specijalizirala za različite oblike medijskog reketa.

No, iako bi se cijela ta priča o medijskom reketu mogla naivnim promatračima činiti običnom pričom o ucjenjivanju i iznudama novca u zamjenu za neobjavljivanje kompromitirajućih dokumenata, radi se o puno ozbiljnijim, organiziranim djelatnostima Ljubasove organizacije. Naime, Ljubasova se organizacija za medijski reket izravno naslanja na vrlo ozbiljan, organiziran i nimalo bezopasan dio HDZ-ovog ratnog paraobavještajnog podzemlja. Tako, primjerice Ljubas ima „tihog partnera”, koji inače i danas (iako je formalno vlasništvo nad biltenima Ljubas prepustio trećim osobama) radi za ta dva biltena, S.S. koji inače u ime Ljubasove organizacije održava redovite kontakte s Markicom Rebićem. Iz paraobavještajnih izvora HDZ-ovog ratnog, obavještajnog podzemlja Ljubasova mafijaška organizacija za medijski reket dobiva značajan dio određenih dokumenata i dosjea koji im služe za ucjenjivanje, iznude i ostvarivanje prihoda od medijskog reketa. Istim tim linijama, Ljubas već godinama za gotovinu otkupljuje dokumente, dosjee i informacije, koje se odnose na osobe, poduzeća ili institucije koje su im od interesa, i koje potom postaju mete i ciljevi ucjenjivačkih operacija.

Sve ove aktivnosti, već godinama, u medijskim i novinarskim krugovima nisu nikakva tajna. Primjerice, S.S, koji Ljubasu služi kao kontakt osoba s Markicom Rebićem i ljudima oko njega, godinama je bio partner s Ljubasom u tvrtki koja je donedavno bila nakladnik još jednog biltena zagreb.info. Ljubas i S. Bili su ravnopravni suvlasnici te firme, a kasnije mu je Ljubas njegove usluge odlučio platiti naknadom u obliku korištenja nekretnine u širem centru Zagreba, u blizini zagrebačke Cibone, a koja je u vlasništvu Ljubasove organizacije. Iz ugovora kojim se ta nekretnina daje na korištenje jasno je i to da Ljubas i dalje kontrolira u stvarnosti svoje biltene, jer je jasno da S.S. u zamjenu za korištenje vrijedne nekretnine u širem centru Zagreba ima obvezu nastaviti svoj angažman za medije pod Ljubasovom kontrolom, iako je formalno-pravno Ljubas te medije prepustio trećim fizičkim i pravnim osobama.

Stoga, nedavno uhićenje osumnjičenih djelatnika Ljubasovih biltena, koje se sumnjiči za medijski reket, otvara ozbiljno pitanje aktivnosti paraobavještajnog podzemlja i suradnje tog podzemlja s Ljubasovom podzemnom organizacijom koja se bavi medijskim reketom. U tom smislu, policijska istraga bi mogla odvesti do puno veće i značajnije priče, od pukog ucjenjivanja i iznuđivanja.

To je prava priča o suradnju i zajedničkom djelovanju paramedijske mafije i paraobavještajnog podzemlja i skrivenih financijskih, političkih, nekretninskih, obavještajnih i kriminalnih interesa iza aktivnosti takve organizacije. Ma gotovo čisti crni ” humor”.