Njegova gotovo lirska pojava nije bila predviđena za goleme novce iz Afrike, za svijet u kojem je duše sve manje i ljudi sve dalji. Nije vjerovao u jednostavan ključ koji bi ga oslobodio tereta umišljene zagonetke, ustvari prevare. Kopnio je zbog neostvarenja nečeg i tako nemogućeg, žeo ljiljane nekad posađene u Trnju i nadao se ono blistavom dobu punom plemenite i besmrtne nježnosti koja može sve zaliječiti. Zbogom Cacane, tobožnji susret s onim tamo drugdje ne znači da će nestati poezije i medenjaka. Laka ti zemlja. (mg)

Fijet Cacan rođen je 1958. u Zenici. Studij komparativne književnosti, filozofije i rusistike započeo je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1983. godine.

Strukovnu nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca dobio je 1989. godine za najbolji prijevod poezije, za ‘Pjesme i eseje’ Osipa Mandeljštama. Godine 1999. vodio je proslavu 200. obljetnice Aleksandra Puškina u Hrvatskoj te postavio veliku izložbu o pjesnikovu životu i djelu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

Godine 2010. objavio je zbirku poezije ‘Ljiljan u trnju’.

Preveo je i ‘Sve teče’ i ‘Život i sudbina’ Vasilija Grossmana, ‘Košulju’ Evgenija Griškovca, ‘Ruski party’ i ‘Moskvo, ne volim te’ Sergeja Minaeva, ‘Rusiju u banani’ Olega Kašina i ‘Rabljeno doba’ Svetlane Aleksievič.

Objavljivao je pjesme u časopisima te nastupao na festivalima poput Festivala slavenske poezije u Tveru u Rusiji, pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču, Ljubičinim danima u Samoboru, Sesvetskom pjesničkom maratonu te u zagrebačkim klubovima.

Radio je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji.

Bio je dugogodišnji aktivni stolnotenisač i šahist. (HINA)