Bosiljko Domazet: Dnevnik zime na izmaku

Moscow, 1968. Photo by Elliott Erwitt

(31. 1. 2020.)

Antifašistički vodič za ljepši svijet

Posljednjeg dana siječnja, u Zagrebu je predstavljen priručnik „Antifašistički vodič za ljepši svijet“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, kojega je proizveo autorski kolektiv: Luka Matić, Nenad Porobić, Jelena Krivokapić, Milena Ostojić, Nikola Vukobratović, Milovan Pisari, Lovro Krnić, Zoran Petakov, Josip Jagić, Jana Šarić, Krunoslav Stojaković, Friedrich Burschel, Đorđe Balzamović, Milena Romić i Vuk Palibrk.

Na predstavljanju, koje je vodio povjesničar Nikola Vukobratović, govorili su Tamara Opačić, urednica u Novostima, Zoran Restović iz Udruge antifašističkih boraca i antifašista Šibenika, Katarina Peović, bivša gradska vijećnica u Zagrebu i predsjednička kandidatkinja te Rastko Močnik, sociolog iz Ljubljane.

U dvjestotinjak stranica, jednostavno i pristupačno, predstavljeni su historijski korijeni i suvremeni oblici djelovanja antifašizma te sadržajne i programatske teme antifašističkog rada danas. U poglavlju teorija autori nude odgovore na ključna pitanja: kome fašizam šteti, tko od njega profitira i kako fašizam utječe na naše živote. Odmakom od „uobičajenog načina obrađivanja fašizma, gdje mu se suprotstavljaju apstraktne vrijednosti“, pa i parole, autori odabiru aktualne primjere izbjeglica, kasnije svedenih na narativ o migrantima, primjere rasizma prema romskoj populaciji, desnih i ultrakonzervativnih pokreta, ali i odnos fašizma prema socijalnim politikama kroz anti-radničko i anti-sindikalno djelovanje.

Kako ponuditi alternativu, a istovremeno izbjeći optužbu za život u prošlosti? Klasična je to floskula, reći će na predstavljanju priručnika Katarina Peović, da, oni koji se bave antifašizmom ili zastupaju te vrijednosti, žive u prošlosti. Ali zanimljivo da se i taj antifašizam nekako podijelio i da imamo taj građanski, svjetonazorski antifašizam, najviše vezan za ono što se kod nas zove ‘kultura sjećanja’ i ono što je antifašistička tradicija, zastupanje tih ideja iz perspektive aktivnog djelovanja. Zato je ovaj vodič stvarno dobar jer uči na primjerima suvremenosti fašističkih tendencija, iako se neki povjesničari neće složiti da sve to nazivamo fašizmom. U vodiču su te tendencije dobro elaborirane od primjera odnosa prema izbjeglicama i prema seksualnim ili nacionalnim manjinama, što moramo moći primijetiti. Ako fašizam uzimamo iz perspektive suvremene aplikativnosti onda nam postaje prilično jasno da su te tendencije najčešće u vrlo konkretnoj funkciji – pomicanju fokusa s ekonomskih i konkretnih životnih problema koji muče svakog čovjeka u regiji na jedan tip mržnje koja se stvarno proizvodi.

Kako se danas borimo protiv fašizma, autori kritički propituju govoreći o „besmislenoj teoriji o dva totalitarizma“ u kojoj odrastaju nove generacije označene rezolucijama Vijeća/Savjeta Europe iz 1996. i 2006. koje su fašizam izjednačile s komunizmom.

Pregledno je predstavljena povijest političke borbe sve do zaključaka o porastu neofašizma u svijetu i potrebe organizirane reakcije antifašističkih skupina, solidarnosti i promocije antifašizma i metoda otpora epidemiji lažnih vijesti koje potenciraju nesnošljivost i ksenofobiju, s krajnjim ciljem eliminiranja uzroka koji proizvode fašizam.

Najzad, popularna kultura saveznik je u antifašističkoj borbi i izgradnji mreže solidarnosti, zaključuju autori, navodeći primjere manifestacija otvorenog tipa poput „Ulica protiv fašizma“ Antifašističke akcije Novog Sada ili „Trnjanskih kresova“ Mreže antifašistkinja Zagreba.

(3. 2. 2020.)

Koronavirus – fašistički pozdrav kao prevencija

Početkom mjeseca veljače, točnije, u ponedjeljak, Ignazio La Russa, potpredsjednik talijanskog Senata i član stranke Braća Italije, nasljednice neofašističkog pokreta koji su 1946. osnovali Mussolinijevi pristaše, preporučio je, umjesto rukovanja, korištenje fašističkog pozdrava kao najboljeg načina prevencije širenja koronavirusa.

Naravno, kasnije je La Russa rekao da je svojom objavom na Twitteru, koju je ubrzo i uklonio (“Nemojte se ni s kim rukovati, zaraza je smrtonosna. Koristite rimski pozdrav, to je antivirusno i antimikrobno”) – samo htio biti sarkastičan.

(9. 2. 2020.)

Pobjeda pobjednika ili pila naglavce

Zajednica udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a organizirala je, u nedjelju, 9. veljače u Samoboru, prosvjed “Stop govoru mržnje i međusobnoj nesnošljivosti”, s kojeg su zatražili ostavku gradonačelnika Kreše Beljaka jer “omalovažava žrtvu branitelja”.

S govornice na samoborskom trgu, predsjednica zagrebačke udruge udovica Rozalija Bartolić poručila je kako su Beljakove riječi “odavna pojava i politika koju nam nameću pobjednici 2. svjetskog rata, koje smo mi porazili uz strašnu žrtvu i herojstvo” te kako je to “poraženo zlo opet zavladalo Hrvatskom”.

Sljedeći dan, Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA) osudio je tu izjavu i zatražio javnu osudu istaknuvši kako nitko nema pravo dovoditi u pitanje ili poricati antifašističke vrijednosti Hrvatske.

Šutnja umjesto osude bila bi zlokobni znak za budućnost Hrvatske, što bi morala registrirati i Europska unija, kao i cijela međunarodna zajednica, upozorava SABA.

(10. 2. 2020.)

Sjećanje na fojbe kao okidač

U noći s nedjelje na ponedjeljak, neofašistički pokret Casa Pound, u krajevima oko Trsta u kojima žive pripadnici slovenske manjine, istaknuo je plakate i transparente, primjerice, “Titovi partizani – zločinci i ubojice”, a povodom Dana sjećanja na fojbe koji se u Italiji komemorira 10. veljače.

Mediji u Sloveniji prijenose da je riječ o zabrinjavajućoj pojavi koja nije prva takve vrste, dok slovensko ministarstvo vanjskih poslova očekuje reakciju i djelovanje talijanskih vlasti i osudu incidenta od strane vlada demokratske i slobodne Europe.

Slovenija poštuje dan kad se Talijani prisjećaju svojih žrtava fojbi, ali jednako poštovanje očekujemo i prema žrtvama fašističkog terora, onih koji su se oduprli okupatorskom fašizmu, te posebno civilnim žrtvama koje su masovno umirale u talijanskim koncentracijskim logorima, navelo je slovensko ministarstvo vanjskih poslova.

Ove godine u komemoraciji u Trstu nije sudjelovao Antonio Tajani, koji je lani u Bazovici kod Trsta kao tadašnji predsjednik Europskog parlamenta, klicao “talijanskoj” Istri i Dalmaciji.

(14. 2. 2020.)

Bakljama, kamenjem i bocama u Mostaru

Toga 14. veljače 1945. godine u Mostar su prvi ušli Dalmatinci i donijeli slobodu „kada su borci VIII. Dalmatinskog korpusa, umorni od višenedjeljnih velikih borbi kod Širokoga Brijega i kod Nevesinja te dvodnevnih borbi u samoj okolici, ulazili u Grad, toga 14. februara 1945., i to Glavnom ulicom, s južne strane, od Luke i Bišća polja. Za njima su, sa drugih strana grada, dolazili i partizani 29. Hercegovačke divizije“- svjedoči danas „sa svih svojih 95 godina“ Šefika Domazet (rođena Mušić). /https://www.tacno.net/mostar/roko-markovina-gradu-uz-cestitku-za-njegov-praznik/

Danas, 14. 2. 2020. godine, kako kažu vijesti, u istom je gradu dvije tisuće članova antifašističkih udruženja iz BiH i regije napadnuto bakljama, kamenjem i bocama.

Vijesti ne spominju broj napadača, jedino ih nazivaju grupom huligana koji su „prije napada skandirali razne parole“, dok je još prije toga antifašiste na ulazu u Partizansko groblje dočekao niz grafita s ljubaznim porukama obogaćenim ustaškim i fašističkim simbolima.

U vijestima kažu i ovo: „Brzom intervencijom specijalne policije huligani su rastjerani i situacija se smirila.“

Bili su to „Dani antifašizma u Mostaru“, za kojih sudionici ipak nisu uspjeli prošetati gradom, već ih je iz razloga sigurnosti policija odlučila na mjesto održavanja središnjeg programa (na Partizansko groblje, op.) prebaciti autobusima.

Prema riječima jednog od antifašista „danas na ovim prostorima više je fašizma nego što ga je bilo u vrijeme Drugog svjetskog rata“.

Svejedno, antifašisti se nisu smeli, već su na Partizanskom groblju dodijelili nagrade i plakete „14. februar“.

Kako u vijestima ne bi bilo sve crno-bijelo, jedan je portal vijest o napadu u naslovu proglasio izmišljenim, jer „policija nije zabilježila niti jedan napad na okupljanju antifašista u Mostaru“ pri čemu ”Kod uhićene osobe, koja je došla na plato Partizanskog groblja u autobusu organizatora Udruženja antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata, pronađena je tzv. teleskopska palica i nad uhićenim se provodi kriminalistička obrada”, rečeno je tada u Policijskoj upravi Mostar.

To je ta ravnoteža i primjena zakona prema svima jednako.

„Neofašizam buja na sve strane, od predsjedništva države do zadnje strukture vlasti, mi imamo neofašističke pojave i djela, a zapravo jedini garant očuvanja svih različitosti u jedinstvu ove zemlje je ideja antifašizma. Umjesto da se okupimo oko toga, potomci onih koji su 1945. poraženi i njihovi sljedbenici, danas prave reviziju historije“, rekao je Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a BiH.

(17. 2. 2020.)

Fašizam i antifašizam u Europi danas

Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske organizira, 20. i 21. veljače, međunarodnu konferenciju “Fašizam i antifašizam u Europi danas” kako bi, ističu, upozorili i suprotstavili se jačanju ekstremne desnice i sve agresivnijem napadu na tekovine i vrijednosti antifašističke borbe.

Na konferenciju su pozvani predstavnici antifašističkih udruga iz 25 europskih zemalja, a u radu će sudjelovati i predstavnici udruga iz 15 država EU-a i šire regije, rekao je na konferenciji za novinare predsjednik SABA RH Franjo Habulin.

Najavio je da će u radu konferencije sudjelovati predsjednik FIR-a (Međunarodna federacija antifašista) Vilmos Hanti i predsjednik WVF-a (Svjetske veteranske federacije) Dan-Viggo Bergtun te kao izaslanik hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš-Dončić, a informaciju o tome hoće li sudjelovati premijer Andrej Plenković ili će poslati izaslanika još uvijek nemaju.

“Savez organizira Međunarodnu konferenciju radi suprotstavljanja jačanju ekstremne desnice, otvoreno profašističke, i njezinom sve agresivnijem napadu na tekovine i vrijednosti antifašističke borbe i antifašističkih vrijednosti, koje su i najviše demokratske vrijednosti današnje Europe”, kazao je Habulin.

“Stvari treba nazvati pravim imenom, mora se progovoriti jasno i glasno, treba biti aktivan danas, jer sutra bi moglo biti kasno”, poručio je Habulin.

Paradoksalnim je ocijenio da se nepuna tri mjeseca prije obilježavanja 75. obljetnice pobjede nad nacifašizmom u Europi mora raspravljati o fašizmu i antifašizmu, te je istaknuo da povijesni revizionizam dolazi iz EU-a u obliku rezolucije 1481 kojom se izjednačavaju totalitarni režimi, odnosno fašizam i komunizam.