Riječ : SOLIDAN, znači čvrst, temeljit, stamen, postojan, pouzdan, valjan, jedar, istinit, čestit,razborit, dobra držanja i sigurna položaja. Dobra je to riječ, samo još treba da je ispunimo sadržajem i primjenimo u našoj svakidašnjici. Nama pod hitno trebaju solidni ljudi, solidni zakoni, solidne građevine, solidne odluke, solidan položaj među narodima, solidna politička garnitura, solidna umjetnička djela, solidan svjetonazor i solidna svakodnevnica. Ovako se zaista dalje ne može. Sve je klimamo, koruptivno, provizorno, nepoudano, neprikladno, nehijeratično, nepovezano, neprincipijelno, neocjenjivo, neodvagnuto, hektično, stihijsko, nedolično, nedovoljno, krnje i nepouzdano. Čovjek se osjeća kao triješćica usred riječne struje i vrtloga, koja će uskoro završiti na muljavom dnu.

Ne, nije to defetizam, niti zloguko prorokovanje, već rezultat jasnih uvida i pozornog promatranja. Cum grano salis, iliti sa zrncem skepse čak i u vlastite uvide. Otvorimo li novine, uključimo TV prijemnik, slušamo razgovore na javnim mjestima, čitamo statuse na društvenim mrežama, vodimo poslovne i privatne razgovore s ljudima svoje generacije, uvijek slijedi isti zaključak: naša ruka lamata u prostoru, odašiljući signale, ali nema se za što uhvatiti. Prodaja bolfa i krame traje na sve strane, ljudi bez temelja “utemeljuju” stranke i pišu zakone, ravnaju akademskom zajednicom, nameću se kao autoriteti, proglašavaju se progresistima i spasiteljima nacije, dok su ustvari gulikože budžeta i korisnici statusnih beneficija, bez ikakvih povratnih efekata i dometa. Sirova roba, ljudi koji mogu raditi “samo jedan posao u jedno vrijeme”, koji se izgovaraju da im “to nije struka ni područje”, hvataju se kreiranja naše stvarnosti, vrijeđajući se na svaku primjedbu da možda u tome nisu najuspješniji ni najkompetentniji

Umjetnici se pozivaju na “umjetničku slobodu” da bi sakrili diletantizam, političari prizivaju “volju naroda” za svoje smušene, štetne i hirovite odluke.Mučnina, dosada, prgavost, paradoksalnost i ultimativno “svrstavanje” postaju načela javnog života, budući da solidna argumentacija u raspravama postaje nevažan fenomen. Poznatost se gradi na ekscesima, umjesto na solidnim dometima zanata. Prenavljanje je zamjenilo osjećajnost, ironija i posprdnost na cijeni su više nego li oduševljenje i iskren pristup duhovnim i artističkim darovima. Dakle ova civilizacija sve više sliči “kući sklonoj padu”, a bilo kakav glas razuma i plediranje za povratak solidnosti, zasigurno se neće čuti u divljačkoj dernjavi kvazi-zabavljača ili još bolje, ratnih huškača i paranoičnih podjarivača bijesa na sve što nije “naše”, “nacionalno” i “provjereno”.Jer krivi su “oni drugi”, koji ugrožavaju naše temelje, zidove i krovove, izgrađene na solidnom kupu predrasuda i zabluda, starih neka dva tisućljeća.

Preostaje još samo da se na obzoru pojave lađe konkvistadora ili neki alienski leteći objekti na nebu,da padnu sve naše Troje u jednom mahu i dahu, pa da sklopimo oči i predamo se, ili utonemo u san i solidno ispavani, probudimo se za koje stoljeće. Makar kao neki kukci u jantaru ili amebe, duboko ispod površine mora.