Sat srca

U jednoj od mojih šetnji
Srela sam ga kako mete seoski put
Sam protiv nebeskog sivila
Odvajao je lišće od kamenčića
I trpao ga u sepet
Kad me vidio zastao je
I oslonio se o brezovu metlu
Ispred sebe
Cijelo tijelo mu je
podrhtavalo kao lišće u sepetu
⁃ Kako ste vrijedni, rekla sam
A magla se dovijala između nas
⁃ Ja to onako, rekao je starac
Osjetila sam da mu je bilo drago
Što sam ga pohvalila
Pa sam upitala je li i metlu
Sam napravio
Jest, napravio je prošlog proljeća
I trebalo bi je uskoro zamijeniti
Što nije lako
Dani su mnogo kraći
Kad nisi više mlad
I da mi ne bi objašnjavao dalje
Samo je pogledao niz put
U svo to truhlo lišće
U prosjekline na obalama
Iz kojih će se uskoro dići kaćuni
I gledao je s takvom žestinom
Da sam mogla čuti
Srce njegovo
Bilo je smrtonosno tačno