Mrvice parmezana

Sakupljam mrvice parmezana,
Koje su ostale na plahti nakon buđenja.
Bijele točkice koje mirišu po Pagu.
Večerala sam u krevetu, kao da sam dvorska
Žena, upalila sam samo svjetlo bijelog reflektora. Izvana, kroz prozor kojeg ne skriva roletna, dopirali su odsjaji lampe koja me budila u noći. Kao svjetlo koje udara u tijelo
Meko kao putar, rastvoreno i bez srama.
S tanjurića letjeli su ostaci sira, rajčice, i opet
Posuta bijelim, mirišem po moru koje se
Ukazalo sada, u priči o Hvaru i vilama.
Nakon govora o knjizi i kratkog puta, prepustila sam se snatrenju. Ništa neće uteći. Čeka te i zaostatak, i rep od slona, i čeznutljivo lebdenje.
Bolest se u obliku suhog kašlja opraštala od ljudi. I bili smo napokon zdravi. Kao davni dren.