PERAČI SUĐA USTAJU U PONOĆ
perači suđa ustaju u ponoć i bez da nakrive glavu navlače rukavice ispirujući znoj s nečijeg čela jer ljudi je previše,
zaključak znan
perači suđa umorno koračaju
korak
dvokorak
krak
božji znak
perači suđa ne drže prodike
ne smiju se Suncu i Mjesecu bez razloga
tek ih sučelice pogledaju kad dan biva tmuran
takve im odlike
perači suđa ne pišu ljubavne
na crtaju srca niti vole pekmeze
to čini voda kada je ispuštaju jer voda zna sve tajne dana i noći
pa i godina
radio gornji grad 
