Dan žena

Neću otići na nikakav marš,
Umorna sam. Prala sam danas
Prozore, podove, izvana kiša,
Isperi kap koja je pala na netom
Obrisano staklo i nastavi.
Bez daha, spuštam tijelo na krevet,
Otvaram u mislima kapiju iza koje
Spustile su se knjige, zapisi, govori,
Jutra, mimohodi, protesti, okupljanja.
Kašalj polako nestaje, grlo je još malo,
Bar malo promuklo, uho je izašlo
Iz nečujnog raja. Posvetit ću dan sebi,
Tebi, djeci, bombonima, majci koja
Spušta zavjese, podnevu koje je posve
Prazno i građansko, s krumpirom i mesom
Na stolu, i kavom, za opuštanje.
Zaslužile smo mir, ako ne zaslugu, sestre
Koje su i od borbenih žena zaboravljene
Bile. Dan žena, i miris dobrog parfema,
I ruž, i dodir umornih tijela.