Pišem dnevnik

Pišem dnevnik. U njega upisujem zrake sunca. Danas. Jučer. Mlijeko. Korito. San. Pogibelj.
Tako lijepa riječ. Pogubljeni u jutro.

Tramvaj se zapalio. Utroba je gorjela a masa se okupljala oko igle i putovala. Svi smo putovali beskonačno. Činilo mi se ljubavno.
Ponašanja su važna. Izjutra izgubila su lice. Dva jedan za mene. Koraci prema ponoru iz jednjaka.
Veš je ipak na vjetru, u grlu vječito mrmljanje neizgovorenog. Pa onda zapešće zavezano u krpe.
Suši se na vjetru svaka uvreda. Kad volimo opraštamo brzo. Kad volimo glupošću spašavamo sami sebe.