Fotografija: Boris Štajduhar
Ali još malo o 8.martu – vole ove naše domaće feministkinje vulgaris tu i tamo primijetiti kako se na 8.mart nakalemljuju pripitomljeni običaji kao što su poklanjanje ruža i čokolada u obliku srca, pa budu jako zadovoljne kad podsjete na radničku pozadinu priče oko 8.marta, sve ono o njujorškim tekstilnim radnicama, Clari Zetkin i tako dalje, pa budu negdje i malo zavidne na herojstvu koje učitavaju u akcije tih radnica, onako kako holivudske glumice tu i tamo opere savjest jer peru ruke pod zlatnim pipama pa onda naprave neki istup da se malo potapšaju po ramenu.
Materijala za zasluženo tapšanje po ramenu je svakako bilo. Đe su naše feministkinje vulgaris bile kad su, recimo, prije par godina prosvjedovale radnice SC-a? Ili prosvjed medicinskih sestara? Ili čak onih štrajkova u kojima su nedajbože i muškarci a ne samo žene uključeni, kao npr. nedavni štrajk prosvjetara. Jer to seksualno nasilje i generalno seksizam o kojem govore valjda živi u vakuumu i veze nema sa cjelokupnim životima žena, koje, naime, i neki vrag rade da bi preživjele.
Nema se, valjda, potrebe zamarati nekakvim tamo radnicama i kako one žive. “Feminizam je za sve” ionako, nek’ se prilagode one nama, a ne mi njima.
Čemu ekstra sudjelovanje u bilo čemu ako to prevazilazi plaćene feminističke sate?
Sretan vam osmi mart!
radio gornji grad 
