Ljudi odrasli izvan ruralne, fiziokratske civilizacije, teško će pogoditi što znači riječ “trlica”. Ta uvažena sprava koristila se u obradi lana i konoplje, nekada davno, kad se sve potrebno za život nalazilo blizu ruke. Ljudi su znali uzgojiti i pripremiti hranu, othraniti živad i stoku, napraviti si odjeću, sazidati kuću, pospremiti ljetinu i još k tome, veseliti se na “kirbaju” ili “proščenju” i po starim običajima podići i okućiti djecu , te zbrinuti starce, često pod istim kućnim krovom, na istoj “kućnoj numeri.”.
Velim, to je bilo davno, pa prepisujem za vas precizan opis trlice iz etnografskog priručnika: ” To je drvena naprav za trljenje lan. Nalik je na veliki nož, koji je na jednom kraju pričvršćen između dvije paralelne daske. Dok se nož podiže i spušta, ubacuje se konoplja i povlači, pri čemu se stabljike svijaju, a tvrdi dijelovi ovoja otpadaju.”.Dakle, sirota je konoplja do toga već prošla svašta: želi su je, namakali, sušili, stavljali u stupu, trli, grebenali, “česali”, namatali, te kao kudelju oko preslice preli na kolovratu, pa potom niti stavljali u klupka, pa na tkalački stan (razboj, nared, krosnu) , i tako je to išlo…Dug put do platna bijeloga, divnoga i nepoderivoga. Neki od nas imaju doma poneku balu ili komadić toga čuda iz maminoga ili bakinoga “štafirunga”.
No, vratimo se trlici. SATRTI nekoga ili nešto, znači uništiti mu osobnost, pretvoriti ga u bijedno poluništa, između dva stupnja prerade. To znači prebiti mu kičmu, ostrugati vanjski, zaštitni sloj, udesiti ga do temelja. Trlica klopara, cijela ulica ječi, nakostriješene mačke lete van iz kuće, djeca tule i urlaju, pas zavija, gazda nervozno odbija dimove slinave cigarete, živci titraju. Strahota nad strahotama, daleko od onih idila i šuškanja “na prelu”, kad zapada prvi snijeg. Nema to veze baš ni sa kakvom poezijom. Stoga se valjda suhonjavoj, mušićavoj i nervoznoj ženi govori iza leđa da je “suha kak trlica”, a seoskoj naklapači zla jezika i neumorne energije ogovaranja, također se veli da “trlanče kak trlica” i ljudi je se klone, ako je ikako moguće.
Kaj da vam velim, gledam tu neke dokone matrone, ženskadiju, koja kao nešto kao piskara, kao komentira, kao visokoparno i umudreno se “oglašava” na teme o kojima mahom nemaju pojma, pri čemu mi pišti u ušima i tandrče po glavi,pa mislim: K vragu, trlica bu trla, pamet bude hmrla, gda bu mrak do grla, ne bu se dodrla…..
Trlice, vragomrlice.
10. ožujka 2020.
radio gornji grad 
