Dan 1.

Gospodin Koronavirus pokucao je i na moja vrata. Ne kućna, nego vrata Centra u kojem radim. Jedan pozitivni predškolac i njegov tata.
Kako su kod nas traktovi odvojeni, zbivanje je dva kata ispod mene, te niti ja niti moja djeca nismo bili u kontaktu. Epidemiološka služba upoznata je sa cijelom dinamikom rada i kretanja u našim prostorima, te su pod strogim mjerama oni koji su bili u kontaktu. Mi ostali, smo u dobrovoljnoj samoizolaciji, i Centar smo odlučili potpuno zatvoriti na 14 dana i dezinficirati kao cjelinu. Epidemiološka služba ima kontakte svih nas i ukoliko budu smatrali potrebnim, pozvat će nas. Moja procjena onog što će mi dva tjedna trebati, uglavnom je ovo što vidite na slici. U zamrzivaču imam domaću kokoš podijeljenu na četvrtine s još filea i krilaca za juhu, paket filea oslića, kinesku i carsku mješavinu, mahune i grašak. I naravno, meseko za Marie. Uz grah krumpir,, basmati rižu i integralne špagete, bučino i maslinovo ulje i po kilu pirovog i integralnog brašna. Najvažniji su mi bili vitamini iz voća, med, đumbir, {sušeni i friški} friški sok od nara. Kefirova gljivica radi svoje u glinenom vrču s Veronikinim mlijekom. Pa Plivasept pjenušavi, dezinfekcijski sprej i propolis za grlo uz antipiretike, tinktura kadulje. I eterična ulja, virusna baktericidna i fungicidna za raspršivač {čajavec, limunski eukaliptus i lavanda}.