Oduvijek volim jutra, bioritam mi je takav da se budim rano, i onda kad je sve radno i normalno. U ovo vrijeme samoizolacije, odlazim rano, prije 7 u dugu šetnju livadama i strništima s mojom psećom drugom Marie, kako bi ona imala nešto od mog promijenjenog ritma u kojem, osim šetnji s njom, ne izlazim nikamo. No, ova su jutra ipak posebna, jer nemajući kontakta s ljudima uz uobičajenu jutarnju vrevu i mentalne pripreme za posao, promatram puno pozornije. Čim se probudim, u molitvi dotaknem sve bliže i dalje, moje ljude. Zahvalim na jutru, jer mnogima je neizvjesno hoće li ga dočekati. U jutarnju rutinu sada mi spada i grgljanje tople slane vode u koju dodam tinkturu kadulje, jer ispiranjem usta i ždrijela smanjuje se količina mikroorganizama koji se nastanjuju, bude ih jednostavno manje. Popijem topli čaj od đumbira s medom, našpricam grlo propolisom i krenemo Marie i ja, ka našim strništima. Nikad, kao sada, nisam osjetila kako mokra trava u rano jutro miriše, razaznala vrapce, kosa, grlicu i crvendaća u krošnjama. I nisam ranije ponijela podložak da sjednem u travu, još rosnu, u kojoj se polako bude tratinčice. Jeste li vidjeli kako s vanjske strane imaju roskaste vrhove latica, i otvaraju ih polako, ne istovremeno, poput malog djeteta kad budeći se, otvara prstiće? Divne, su, i čudesna je ljepota skrivena u njihovoj jednostavnosti, gotovo su neprimjetne dok se u njih ne zagledaš. Napravile smo krug od 3,5 km, i prošle pored Ledene dvorane i umjetnog snijega na koji Marie silno želi dok ga ima. Po povratku doma, dezinficirale smo se, uobičajeno. Od dezinficijensa, kupila sam profesionalni, Granudacyn, dezinfiicijens za otvorene rane, jer je bez mirisa i alkohola, tako da mogu prešpricati i pseće krzno i šapice obrisati njime. Kako se stavlja na rane dok se čeka kirurška obrada, njega možete špricnuti i u nos, pa će sat vremena činiti sluznicu nenastanjivom za patogene mikroorganizme, što je zgodno za imunološki kompromitirane i rizične ljude. Imam i pjenušavi plivasept za ruke i površine. Osim toga, rado koristim jaka farmakološka svojstva eteričnih ulja koja su baktericidna, virucidna i fungicidna, pa ih kapam na površine u stanu, brišem krpicom i stavljam u pulverzator,pa cijeli stan usput i lijepo miriše. Nakon kavice i doručka, mail je već bio krcat uputama za e-zbornicu, iskomunicirala sam s roditeljima kako će otvarati mape i prionula slaganju materijala koje ću slati za domaću zadaću. Iz Alijanse su nam javili da, se nastava francuskog odvija online, tako da će ubrzo početi stizati mailovi. Zvao me i moj drugi, francuski šef, da čuje kako sam i najavi da ćemo mentorica i ja trebati dati suglasnost ili predložiti izmjene za hotel za kukce namijenjen dijelu senzornog parka na projektu u Beču na kojem radimo. Dobila sam prijedlog krajobraznih arhitekata i nacrt, poslijepodne me čeka proučavanje dokumenta i koordinacija radi usklađivanja s rehabilitacijskim dijelom koji je u našoj nadležnosti. Jedno lijepo iznenađenje priredio nam je susjed iz zgrade do naše koji kod Turnića ima malo seosko gospodarstvo uglavnom za, sebe i širu obitelj-svima u zgradi donijet će pred vrata po 1,5 kg cikle i krumpira, biodinamski uzgoj. Po rasporedu po ulazima kako nas je obavijestio. Rublje se divno prosušilo na povjetarcu, a kako i u njega, stavljam tekući dezinficijens, bez omekšivača, miriše samo po svježem dahu proljetnog vjetra i čeka poslijepodnevno peglanje. Kino Mediteran ima divnu filmoteku 20 naslova od kojih 7 nisam pogledala u kinima, tako da će mi to biti večernja zanimacija, nakon virtualne šetnje svjetskim muzejima. Dovoljno je samo ukucati kod KARANTENA. http://www.kinomediteran.hr/vod/

U među remenu, skajpam s prijateljem iz Francuske, on također priprema online predavanja za svoje studente čime su oni oduševljeni, stalno bi tako🙃, ali mi kaže da su ljudi još uvijek, kao i Talijani, neoprezni. Iako su zatvoreni kafići, veliki trgovački centri, restorani, teretane i frizerski saloni, oni i dalje šeću uz Rhonu, u grupama, onako obiteljaki, mladi se nalaze u grupicama po pet-šest u parku, slušaju muziku, bicikliraju, Lyonska jezera vrve ljudima u šetnji. Francuze je, kao i Talijane, teško potjerati u kuću bez karantene, a to bi mogli skupo platiti.Vjerojatno će uskoro i karantena i zabrana izlaska stupiti na snagu. Jer, virus se više ne može obuzdati, može se samo smanjiti širenje. Konj je davno izvan štale.Zato, disciplinirajmo se sami. Kao što vidite, meni uopće nije loše. U mnogim aspektima izolacije uživam, učeći se funkcionirati na drugačiji način. Većina nas će kroz ovo proći, zato dijelimo iskustva i ostanimo si blizu, iako fizički izolirani. Život je, u svoj nepredvidivosti i težini, ipak divan.