Čudo jedno koliko događanja može biti na balkonu. Otkako su mi jedini izlasci oni s Marie, puno više boravim na balkonu,na suncu. Rano ujutro, na njemu doručkuju ptice, i ja ih promatram. Cijelo jedno malo jato vrabaca dolazi. Prvo ova ženkica koju sam nazvala Loulou, zatim njen partner Sven, a uskoro se pridruži još jedan mužjak i dvije ženke. Loulou i Sven su očito u hijerarhiji najstariji i dominantni, pa ako svi navale na pšenicu, nastane žamor i živahna ptičja svađa, kljucanje, dok ih ne “ustroje” da jedu po redu i pristojno. Sven i Loulou tada sjednu na ogradu i promatraju druge dok jedu, po određenom redu. Na balkonu, preciznije na štrikovima ispred suši se rublje, te vesele zastave različitih boja i oblika lepršaju na vjetru. Jutros, vraćajući se iz šetnje, čula sam pred vratima susjeda kako špota mamu:
‘Znaš da ne trebaš izlaziti, nepravi se luda! Ja ću ti vratiti knjige, ne buš se vozila i tramvaju jasno?? Nema kave s frendicama do daljnjeg, i nemoj me ljutiti!! ” Slatka jedna ženica od cca 73 koju sam svako jutro viđala kad bi joj sin otišao na posao s ruksačićem na leđima na tramvajskoj stanici, ona bi tako 2,3 sata hodala po gradu, otišla na izložbu, na kavu, s prijateljicama po Gornjem gradu ili gledati oblekicu po Ilici. Sad toga svega nema. Sin ima pravo, fali joj dio pluća i rizična je u slučaju zaraze. No, nazvala sam je na telefon i pitala hoćemo li u 9 popiti kavicu na balkonu. Svaka na svom, naravno. Ona mi pozvonila i dala dvije tufahije, ja njoj komad makovnjače koju sam pekla u nedjelju. Pozdravljale smo susjede iz ulaza koji ušli u u zgradu, promatrale radnike na skeli koji obnavljaju kuću malo dalje. Pitala sam je, ako zagusti, hoćemo li svirati na balkonima. Ona ne zna svirati, nije baš da je i moje glazbeno znanje na visini, ali imam def a ona bućice. Pripremamo se, ako postrože mjere, oživjeti balkonski život naše zgrade i biti animatorice😉
Dobar vam dan❤️
radio gornji grad 
