Slušala sam popodne na radiju zanimljivu emisiju o mozgu, ali sam svejedno zaspala jer mi je bilo neopisivo ugodno, što od muževnog spikerskog glasa, što od finog ručka. U svakom
slučaju, kad sam se nakratko probudila čula sam kako ugledni
neuroznanstvenik kaže da je mozak kao New York City, stalno se nešto događa. U tom trenu nebo je bilo karipski plavo, vrata balkona otvorena, nisam znala koji je dan i osjećala sam se kao na ljetovanju prije odlaska na plažu, jedino me malo zbunjivala velika božićna
papirnata zvijezda koja prigodno već mjesecima visi na prozoru. Sjene su u taj sat na njenim krakovima bile tako uredne i oštre da sam ih poželjela fotografirati, ali nisam mogla naći mobitel. Je li to zbog plaže ili onog glasa s radija koji je zvučao kao glas zgodnog muškarca, u mom New York Cityju nestalo je struje i ja sam opet zaspala.