Petak. Centar Zagreba s padom mraka sablasno pust. Parking mjesta koliko želiš. Na kvakama kafića nježna prašina. Ugurane dnevne novine u predvorju, koje nitko nije pročitao. Kuverte s računima ugurane u procjep iznad kvake. Butici s robom koju nitko neće prošetati, krijesnica reklamira tenisice u kojima dugo neće imati tko šprintati. Na trgu mimoilazak praznh tramvaja i neki lik koji viče ili pjeva. Jeka je uznemirujuća. Ulazim u ljekarnu bez ljudi. Dok čekam da mi se izda naručeno pomislim: ah, ti si dakle ta top trgovina na dulje vrijeme…”kod Gaja”, oslonjeni na stup, dva policajca piju kavu to-go. I to me podsjeti na nedavni blještavi adventski grad. Čini se kao da se zbivao, ne prije tri mjeseca, već prije tristo godina.
