NEDJELJE KOJA NE ŽELE PRESTATI
.
sinovi plaču
a da baš ne znaju
zašto
očevi plaču
a da im nije baš jasno
zašto
izvadih potkošulju van iz gaća
(i taj me potez koštao preko stotinu dolara)
a da mi ni za to nije bilo jasno
zašto
.
.gledala me ona već dugo slomljenih ruku
krv joj se cijedila pohvalno niz obrve
ja mora da sam bio kriv tog prijepodneva
pas je potrgao ljuljačku, vikendom redovito sve tako bude
i on mora da je bio ponešto ljutit pa smo ga iz samilost ubili
verdi se batrgao s cd-a
nedjelja je slijedila još jednu nedjelju
ko što i inače
žalosni događaji zapakirani u negledljive TV serije
slijedili su već dugo, jedan drugog
jednom će i to završiti
.
.jaja smo im dali razbijena nestrpljivošću,
(“no, tim tonom nećemo više s vama razgovarati!”)
ali nisu otišli
da smo to nazvali fašizmom
cijelo susjedstvo bi nam se smijalo
nedugo zatim
njenom suprugu potrgaše kičmu ogromnom letvom
svijet je izgledao poput kletve
svojim sam očima svjedočio
kad je oteto sve oružje iz samoposluga
(tek to je vratilo svima samopouzdanje)
kad su ispucani zadnji meci
moglo se nebu zalupiti vrata
posve sam siguran u loš odgoj naših navika
.
.psujući majke
do dna rasplakanih koža
čekali tako ljudi nevidljivog čuvara ključeva
koji kao i obično, kad ga najviše trebaju
pijan zaspe u jarku