Pratim već tjednima vijesti o korona virusu, kao i većina nas, uostalom. Užasnut sam zadnjih dana vijestima i slikama koje stižu, prije svega iz Italije. Bojim se da nešto slično i nas čeka.
A mediji donose vijesti kako su zadnjih dana Maksimir, Bundek i Jarun, ili splitski Žnjan, puni ljudi, jer – eto, prekrasno je proljetno vrijeme, a na otvorenom prostoru virus je nemoćan, makar se mi i grupno družili. Pa naš osebujni gradonačelnik obećava kako će na “svome” Bundeku ljubiti svoju zakonitu, Vesnu.
I sve nešto mislim koliko su tome pridonijeli naši veliki zdravstveni autoriteti, koji su unatrag mjesec dana, želeći valjda otkloniti “kolektivnu paniku” , zapravo podcijenili opasnost od ove epidemije, pogotovo svojim opsesivnim usporedbama s običnom, sezonskom gripom. Iako je već tada bilo očito (na kineskom primjeru) da se samo zbog obične gripe ne bi poduzimale doista zapanjujuće, naizgled nehumane i pretjerane, mjere izolacije. Mjere koje jedino, uz ekstremne napore medicinskih ekipa i cijele nacije, po cijenu ekonomskog pada, daju rezultate.
Pitam se ne bi li bilo korisnije da su nas naši “neupitni autoriteti” već tada upozorili kako ovo što slijedi neće biti samo obična “gripica”, već da se pripremimo za ozbiljan kolektivan napor, nezapamćen u posljednjih stotinjak godina, zbog kojega moramo žrtvovati mnoge naše ugodne navike.
Ljudi moji, shvatite, ovo nije obična gripica, čak ni nešto što će potrajati samo mjesec dana, pa će poslije biti sve po starome. Očito, ovdje ne pomažu previše ni bog ni molitva (to i same vjerske institucije priznaju zatvarajući svoje bogomolje), samo ljudska racionalnost i maksimalna disciplina i požrtvovnost svakoga od nas. I nada u skoru pobjedu ljudske pameti, znanosti koja će doći do lijeka, do adekvatne vakcine. I da ta vakcina neće doći u Trumpove ruke već će besplatno doprijeti do svakog čovjeka na našoj planeti.