Sat pospremljen pod pjev pijetlova.
Sat kad nas se zemlja odriče.
Sat kad puše od ugaslih zvijezda.
Sat a-zar-iza-nas-ništa-neće-ostati.

Sat prazan.
Gluh, pust.
Dno svih drugih sati.

Nikome nije dobro u četiri ujutro.
Ako je mravima dobro u četiri ujutro
– čestitajmo mravima. I neka bude pet
ako trebamo nastaviti živjeti.

(prev. Đurđica Čilić, ožujak ’20)