Stefan Simić: Čovek zaustavljen u vremenu

Slikovnost: Man Ray

U mnogima će se ovih dana najčašće javljati pitanje
Kako izaći na kraj sa samim sobom
Ok mediji, isključiš i ne gledaš
Ok virusi, ni pre nisi mogao da ih vidiš, ne možeš ni sada
Ali kako sa samim sobom
Danju i nekako, ali noću, kada se čoveku ukinu sve rutine
Nekome da se sakrije u kafić, kafanu, ili šeta kada mu se šeta
Nekome da ode negde, kod nekoga, gde duša manje boli
Nekome da može do prodavnice i nešto kupi, pojede, popije, bar da izađe

Da bi se spasili životi, blokiraju se životi, sve se zaustavlja
I čovek je tu gde se našao, većina ne može da bira
Do nedavno je bilo lako otići još koliko sutra na drugi kraj planete, sada se ne može ni na drugi kraj ulice
A susedni grad, ako nemaš kola, kao susedni kontinent

Kako sa sobom, mnogi to neće moći da podnesu
Slušaće vesti, pratiće dešavanja, gledati filmove, čitaće, do jednog trenutka
Ali sve češće će im se javljati pitanje, da, i šta onda
Dokle tako

Život uvek pobedi, vapaj za slobodom
I životinju je teško ukrotiti, a kamoli čoveka
I životinja ugrize, riče, brani se, a tek čovek

U Sarajevu su se pre dvadesetak godina ljudi skrivali od snajpera
Svaki izlazak na ulicu mogao je da znači odlazak u smrt
Ipak su izlazili, po vodu, vazduh, nebo
To nije trajalo jedan dan već stotine i stotine

Mnogi su pali, većina nije

Čovek sve preživi, to shvati tek kada se osvrne za sobom
Živ je

Mnogi tek kada su saterani u ćošak shvate koliko su slobodni
Posebno slobodni duhovi
Koliko je jak otpor u njima
Instinkt preživljavanja
Snaga nepristajanja i nepokorenosti
Vapaj da se istraje u svemu, teškom, najtežem

Jedino još kada bi i sebe mogao malo lakše da podnese
Ali ne može
Njegova ličnost je njegova sudbina