Trenutno se lako hračka po svim civilnim udrugama i inicijativama koje se bore za ljudska prava i ostalo, kako nisu došli pomoći, već su pomogli Boysi.

Ljudi, brkate fizičku i nefizičku pomoć. To što nisu došli gurati kolica i opremu ne znači da ih nije briga, nego imaju drugačiji mentalni sklop. Sasvim druga psihologija.

Boysi su kao vojska. Njima treba misija. Dečki koji vole zajedništvo i kojima su privrženi klubu poput obitelji. Mnogima je klub i zamijenio obitelj jer su ih prirodna obitelj i društvo iznevjerili. Zato se tako brzo i samoorganiziraju. Dobri su u tome, i dobar im je osjećaj zajedničke misije. Imaju visoku sklonost kolektivnom djelovanju.

Ovi drugi su raspršeni, za početak. Pa nemaju oni ni ljudstvo. Nisu organizacija s članovima, osim njih nekolicina iz vodstva. Nije im ni cilj kolektivno djelovati, već utjecati na zakonske i druge okvire u pomoći društvu.

Dovoljno je samo razmisliti o fizičkoj snazi koju mogu ispoljiti BBB u usporedbi s njima. Omjer je, naravno, smiješan. Svaka čast Boysima, i njihova spremnost na pomoć zaslužuje poštovanje i aplauz, osobito zato što ih se često percipira kao negativce. Nisu negativci. Poznajem ih nekoliko, a poznajem i druge ljude koje svi doživljavaju negativcima. Njima je stvarno jako drago napraviti nešto pozitivno, žele se pokazati kao korisni i dobri članovi zajednice, tko želi biti negativac? Samo što često imaju volju i energiju, a nemaju misiju. Nema akcije na vidiku koja pomaže drugima, osim kad izbije ovakvo neko sranje gdje treba fizička pomoć. Lojanost je jača u njihovim redovima, nego u redovima udruga i inicijativa za ljudska i druga prava. Boysi su spremni i život dati, kao što je bilo u ratu.

Borba sa zakonima za zaštitu slabijih ne znači da im nije stalo do svih ostalih. Naravno da tu ima oportunizma i vlastitih interesa. Ima svugdje. Još jedna stvar je da Boysi reagiraju brzo, jako su brzi, prije nego ih itko stigne pozvati, oni su već samoorganizirani. Neće filozofirati koga da zovu, gdje da se skupe, koliki će razmak držati, koliko ih je potrebno, kome će se obratiti… Svi ostali bi “gubili vrijeme” na to. A sad, koliko je to pozitivno, može biti i negativno, ako se ne pazi na situaciju zaraze virusom.

Uglavnom, svaka čast i jednima i drugima. Ne znam zašto ljudi tako često imaju poriv iskoristiti situaciju za pljuvanje jednih ili drugih. U mozgu malog djeteta već postoji jedna velika sila koju je stvorila priroda, i koja spašava roditelje u odgoju te djece i održavanju njihovih života. Ta sila je privrženost. Kad je dijete privrženo roditelju, želi udovoljiti, želi biti dobro, najveća mu je nagrada znati da je roditelj zadovoljan, ponosan njime, da odobrava ponašanje. Zato loši roditelji uspiju i zeznuti vlastitu djecu, podržavajući loše ponašanje. Dakle, ta privrženost drži i klub zajedno, ali drži i čitavo društvo zajedno. Zato i postoji lokalpatriotizam, nacionalizam, klanovi… Kad se dogodi sranje koje ugrožava cijelo društvo, ili cijelo čovječanstvo – normalno da se širi krug privrženosti. Moramo pokazati zajedništvo ili ćemo svi jesti govna. Zato Boysi ulete pomoći, zato su nam svima dragi tad, zato bismo svi trebali isto tako spustiti svoj gard i razumjeti da podjele nikako ne doprinose zajedničkom interesu sad.

I inače imamo problem s utvrđivanjem zajedničkog interesa. Ali sad bi stvarno trebalo biti svima očito da je zajednički neprijatelj virus, i da je potres njegov sidekick. Hvala svima koji pomažu u nevolji, i siguran sam da u veličanju pomoći jednih ne moramo pljuvati druge. To je jednostavno neka zloba ili problem koji muči ljude iznutra duže vremena, ali ispoljavanje netrepeljivosti ne može pomoći, dapače, može samo odmoći u situacijama gdje nam treba zajedništvo.

Koje je sad, usput budi rečeno, jednostavnije nego stati pred metke i granate – samo ostani doma!