ČUVENI PLAVI MANTIL

Četiri ujutro je, početak proljeća
Pišem Ti da saznam kako se osjećaš.
Zagreb je hladan, ruševan, al’ volim svoj grad
Treperi glazba Zrinjevcem svu noć.

Čuo sam da gradiš svoj dom, svoj hram
Duboko u pustinji, potpuno sam.
Tvoj život je ni za što sad, sjeti se,
sjeti se kada si bio mlad.

Da, Jana je došla s uvojkom Tvoje kose
Rekla je da si joj ga Ti dao
One noći kada si znao
Da ćeš otići zauvijek.

Jesi li otišao zauvijek?

O da, zadnji put kad smo Te vidjeli činio si se stariji
Tvoj čuveni plavi mantil bio je poderan i prljaviji.
Znam da i dalje iščekuješ vlakove, usamljen i snen
Vraćaš se kući bez Lili Marlen.

A moja žena otopila se poput pahulje u Tvom dlanu
Iščezla je, nestala kad si je ostavio samu.

Vidim Te sada s ružom među zubima
Predivnog Cigana među ljudima.
I Jana se budi, smiješi
Šalje Ti pozdrave, ona Te tješi.

I što da Ti kažem, prijatelju, bratu
Što bih Ti mogao reći probisvijete, tatu
Nedostaješ mi… i sve Ti opraštam
Drago mi je da su nam se putevi sreli.

Ako se ikada vratiš zbog Jane ili zbog mene
Tvoj neprijatelj odavno spava a njegova žena Te čeka.
I hvala Ti što si smekšao tugu u njenim očima
Umjesto mene, ja to ne bih mogao.

I Jana je došla s uvojkom Tvoje kose
Rekla je da si joj ga Ti dao
One noći kada si znao
Da ćeš otići zauvijek.

Iskreno, L. Cohen

Leonard Cohen, Zagreb, 1. travnja 2020.
Prepjev: Biljana B.  Delić